Nove smernice za snimanje karcinoma glave i vrata, korak ka promeni prakse

Nove smernice za snimanje karcinoma glave i vrata, korak ka promeni prakse

Novo objavljeno istraživanje u The Lancet Oncology postavlja osnovu za mnoge pacijente sa karcinomom glave i vrata koji se leče prilagođenim terapijama koje su manje invazivne i kako bi se izbegle velike, potencijalno iscrpljujuće operacije.

Ovaj korak ka velikom pomaku u praksi je podstaknut novim smernicama za snimanje koje su ustanovljene u studiji. Kao rezultat toga, tehnike snimanja kao što su CT, PET i MRI mogu se bolje koristiti za određivanje agresivnosti raka i usmeravanje pacijenata na terapiju zračenjem umesto na operaciju u određenim slučajevima. Christina Henson, MD, članica fakulteta Univerziteta u Oklahomi, vodeći je autor ključne studije, koja je uključivala stručnjake za rak glave i vrata iz 29 zemalja širom sveta.

„Podsticaj za studiju je da je danas otprilike 80% karcinoma glave i vrata povezano sa HPV infekcijom, a ne sa pušenjem i upotrebom duvana“, rekao je Henson, onkolog za zračenje OU Health i vanredni profesor na OU College of Medicine.

„Budući da karcinomi glave i vrata povezani sa HPV-om reaguju mnogo bolje na lečenje nego karcinomi povezani sa duvanom, mnogi pacijenti mogu da se podvrgnu minimalno invazivnim operacijama ili da dobiju tretman zračenjem. Takve terapije koje ‘štede organe’ će ih sprečiti od složene operacije u kojoj mogu izgubiti govornu kutiju ili deo jezika.“

Međutim, da bi došlo do odgovarajuće terapije, onkološki tim treba da utvrdi da li pacijent ima ekstranodalno proširenje – kada je kancer izrastao izvan limfnih čvorova i u okolno tkivo. Ekstranodalna ekstenzija signalizira agresivni tip raka koji zahteva terapiju zračenjem i hemoterapiju, a ne operaciju.

Ako se pacijent podvrgne operaciji i nađe se ekstranodalno proširenje u limfnim čvorovima koji su uklonjeni, pacijentu su tada potrebne zračenje i hemoterapija nakon operacije – tri odvojena oblika lečenja sa tri odvojena skupa neželjenih efekata. Iz tog razloga, onkološki tim pokušava da izbegne operaciju pacijenata sa ekstranodalnim proširenjem jer se oni bolje leče zračenjem i hemoterapijom.

Kada bi lekari imali način da identifikuju ekstranodalno proširenje putem testa snimanja pre operacije, pacijenti bi mogli da izbegnu nepotrebne hirurške procedure i pređu direktno na zračenje i hemoterapiju. Nove smernice za snimanje će popuniti tu prazninu u znanju.

„Do sada nije bilo kriterijuma po kojima bi se tumačilo prisustvo ili odsustvo ekstranodalnog proširenja na slikanju“, rekao je Henson. „Radiolozi su videli ono što veruju da je ekstranodalno proširenje, ali su oklevali da ga tako nazovu jer nisu postojali kriterijumi koje treba slediti. Ali sada smo uspostavili smernice koje će radiolozima dati samopouzdanje da obave taj poziv kako bi pacijenti mogli biti na odgovarajući način tretiran“.

Henson, koji često viđa pacijente zajedno sa hirurzima, rekao je da će ljudima biti laknulo ako im se kaže da će biti lečeni sa dva oblika lečenja, a ne sa tri, sa ekvivalentnim ishodima i manje neželjenih efekata.

„Terapija zračenjem svakako ima svoje neželjene efekte, ali je značajno obezbediti tretman koji će spasiti ljude od problema sa gutanjem i njihovim glasom na putu“, rekla je ona.

Istraživanje je sprovedeno u skladu sa Delphi konsenzusom u kome su ekspertima prezentovana pitanja za povratnu informaciju o detaljima definisanja i identifikacije ekstranodalnog proširenja. Pitanja koja nisu dovela do slaganja ponovo su razmatrana dok se sve nijanse nisu rešile.

Sada kada su smernice objavljene, Henson i studijski tim preduzimaju sledeće korake ka njihovom uključivanju u praksu. Radiolozi se upoznaju sa smernicama i testiraju novi pristup kako bi nastavili da utvrđuju njegovu pouzdanost. Rezultati tog napora će takođe biti objavljeni.

Pored toga, srodna studija je u toku kako bi se utvrdilo koje su tehnike snimanja najtačnije za identifikaciju ekstranodalnog proširenja. Do sada, rekao je Henson, čini se da kombinacija CT i MRI skeniranja daje najveću tačnost.

Smernice će takođe verovatno biti korišćene za informisanje o sledećem izdanju protokola za stadijume raka glave i vrata, rekao je Henson. Kriterijumi za stadijum raka glave i vrata poslednji put su ažurirani 2018.

Ova studija je bila deo serije od četiri članka objavljena u aktuelnom izdanju časopisa The Lancet Oncology. Druga studija je pratila isti Delphi proces da precizira postojeće smernice koje patolozi prate za tumačenje ekstranodalnog proširenja. Preostale dve studije su uspostavile zajednički „jezik“ za definisanje i merenje rekurentnih/metastatskih karcinoma glave i vrata i kurativnih karcinoma glave i vrata. Rezultati su posebno važni za buduća klinička ispitivanja.

„Obe poslednje dve studije su se bavile definicijama krajnjih tačaka—na primer, kada postoji kliničko ispitivanje, šta ono meri i kako se definiše preživljavanje? Ključno je imati standardizovane definicije krajnjih tačaka koje koristimo u kliničkim ispitivanjima, tako da da kada koristimo termin, svi mislimo na istu stvar“, rekao je Henson.