Klimatski model sugeriše da bi ekstremna prekretnica El Ninja mogla biti dostignuta ako se globalno zagrevanje nastavi

Klimatski model sugeriše da bi ekstremna prekretnica El Ninja mogla biti dostignuta ako se globalno zagrevanje nastavi

Trio fizičara i okeanologa, dvojica sa Instituta za geofiziku i meteorologiju Univerziteta u Kelnu i treći sa GEOMAR Helmholtz centrom za istraživanje okeana Kil, svi u Nemačkoj, otkrili su putem CESM1 klimatskog modela da bi ekstremna tačka preloma El Ninja mogla biti dostignut u narednim decenijama pod trenutnim emisijama.

Studija Tobiasa Baira, Stephanie Fiedler i Jokea Lubbeckea objavljena je u Geophisical Research Letters.

El Ninjo-Južna oscilacija (ENSO) je klimatski fenomen u kojem toplota koja se oslobađa u delovima okeana u atmosferu dovodi do veće količine padavina na mestima poput zapadne obale Severne i Južne Amerike i suša na mestima kao što su Kanada i Afrika. Tokom proteklih nekoliko godina, posmatrači vremena su primetili da su ENSO događaji postali ekstremniji.

Prethodna istraživanja su pokazala da su se takvi ekstremni događaji dešavali otprilike osam ili devet puta u veku. Neki na terenu sugerišu da bi porast globalnih temperatura mogao da učini da se to dešava češće.

Da bi saznali da li je to možda slučaj, istraživači su prikupili istorijske podatke, kao i podatke iz drugih istraživačkih napora koji opisuju moguće vremenske uticaje zbog porasta globalnih temperatura, i dali ih CESM1 modelu, a zatim ga pokrenuli pod scenarijima povećane temperature. Trenutne procene sugerišu da će do 2100. doći do povećanja od 2,9°C ako se ne zaustave emisije gasova staklene bašte.

U njihovom radu, model je pokazao da ako temperature nastave da rastu preko 2100 do čak 3,7°C, može se postići prekretnica u kojoj će praktično svi ENSO događaji biti ekstremni. Takva prekretnica, primećuju, sugeriše da čak i ako je čovečanstvo bilo u stanju da zaustavi klimatske promene, biće potrebni vekovi da se vreme vrati u ono što oni opisuju kao „normalno“.

Model je takođe pokazao da će se ekstremni ENSO događaji dešavati češće, možda čak i svake četiri godine. Takođe je pokazao promene, kao što je Golfska struja koja se spušta južnije, što je dovelo do daleko manje kiše u Kanadi i severnim delovima SAD, a više kiše u južnim delovima SAD.