Jedenje 30% manje prerađenog mesa moglo bi sprečiti budući dijabetes tipa 2, pokazuje studija

Jedenje 30% manje prerađenog mesa moglo bi sprečiti budući dijabetes tipa 2, pokazuje studija

Hot-dogovi su kulturna osnova u američkoj ishrani, donoseći radost mnogima, ali novi dokazi sugerišu da je prerađeno meso takođe povezano sa nekoliko vodećih bolesti u zemlji. Nedavne procene pokazuju da bi prosečni Amerikanac trebalo da vodi računa o ograničavanju unosa prerađenog mesa kao što su slanina, kobasice ili salama. Iako će nekima biti teško da progutaju ovaj savet, značajne koristi bi se mogle postići ako se prihvati smanjenje.

Tokom naredne decenije, podaci o javnom zdravlju sugerišu da bi smanjenje prerađenog mesa za 30% – sečenjem oko 61 grama (2,1 unce) nedeljno – moglo sprečiti 352.900 slučajeva dijabetesa tipa 2, 92.500 slučajeva kardiovaskularnih bolesti, 53.300 slučajeva raka debelog creva i 16.700 smrtnih slučajeva iz bilo kog razloga. Čak i ako se na nacionalnom nivou unos prerađenog mesa smanji za samo 5%, modeli sugerišu da bi i dalje bilo dobrobiti za javno zdravlje, iako u manjoj meri.

Potrebno je više istraživanja da bi se potvrdili rezultati, ali naučnici sa Univerziteta u Edinburgu u Velikoj Britaniji i Univerziteta Severne Karoline, Chapel Hill, tvrde da je zbog visokih doza natrijuma i zasićenih masti u prerađenom mesu „najveći unos mesa a živina treba da bude iz svežeg, smrznutog ili konzervisanog oblika, a ne od prerađenog mesa.“ U poređenju sa neprerađenim crvenim mesom kao što su mlevena govedina ili odresci, prerađeno meso je jasnije povezano sa povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa tipa 2 i određenih vrsta raka, kao što je rak debelog creva.

Ipak, uprkos nedostatku konačnih studija o neprerađenom crvenom mesu, autori trenutne studije su pronašli preliminarne indikacije da konzumiranje prerađenog ili neprerađenog crvenog mesa može dovesti do dugoročnih negativnih zdravstvenih ishoda. Koristeći podatke o zdravlju i ishrani od 8.665 pojedinaca, međunarodni tim istraživača sproveo je „mikrosimulaciju“ preko 242 miliona odraslih u SAD.

U početku su istraživači otkrili da je potrošnja prerađenog mesa u SAD bila oko 29 grama dnevno, dok se neprerađeno crveno meso konzumiralo oko 46,7 grama dnevno. Modeli sugerišu da bi smanjenje od 30% u oba merena tipa (ukupno 8,7 grama prerađenog mesa i 14 grama neprerađenog crvenog mesa dnevno) moglo dovesti do preko milion manje slučajeva dijabetesa tipa 2, 382.400 manje slučajeva kardiovaskularnih bolesti, 84.400 manje slučajeva kolorektalnog karcinoma i 62.200 manje smrtnih slučajeva od svih uzroka u periodu od 10 godina. Mikrosimulacioni modeli se ponekad smatraju „teorijskim analozima randomizovanih kontrolisanih ispitivanja“, ali je nedavna kohorta bila prilično raznolika u potrošnji neprerađenog crvenog mesa, ograničavajući osetljivost analize. Rezultati za prerađeno meso su ubedljiviji.

Svetska zdravstvena organizacija (SZO) je zvanično klasifikovala prerađeno meso kao „kancerogeno” 2015. Metaanaliza iz 2021. godine pokazala je da konzumiranje 50 grama prerađenog mesa dnevno povećava rizik od raka debelog creva za 18%. Američko udruženje za srce preporučuje ograničavanje prerađenog mesa na oko 100 grama nedeljno, ili otprilike 14 grama dnevno. Prema nedavnoj mikrosimulaciji, ove preporuke će možda morati da budu još strože.

Uprkos sve većim nalazima koji povezuju potrošnju sa hroničnim zdravstvenim efektima, nacionalni unos prerađenog mesa u SAD nije opao u poslednje dve decenije. Uzimajući u obzir da dijabetes pogađa skoro 12% američke populacije danas i skoro 30% onih starijih od 65 godina, ova promena u ishrani mogla bi pomoći milionima da žive zdravije. Smernice o ishrani Amerikanaca, koje treba da budu ažurirane 2025. godine, čine osnovu za američku federalnu politiku o hrani, uspostavljajući programe pomoći u hrani, školske ručkove i osnovno obrazovanje o ishrani.

Davanje konkretnih preporuka za smanjenje unosa prerađenog mesa moglo bi, prema tome, „imati široke implikacije, posebno za decu i omladinu u SAD“, zaključuju autori studije. Studija je objavljena u časopisu The Lancet Planetary Health.