Nuklearna fuzija: Potencijal za dekarbonizaciju i etičke izazove

Nuklearna fuzija: Potencijal za dekarbonizaciju i etičke izazove

Eksploatacija energije iz nuklearne fuzije – kombinovanje jezgara unutar atoma – mogla bi biti ključna za prelazak na dekarbonizovani globalni energetski sistem. Kako pitanja klimatskih promena i energetske bezbednosti postaju sve istaknutija, obećanje o očigledno „čistom“, „obilnom“ i „bezbednom“ izvoru energije, kao što je fuzija, postaje sve privlačnije.

Industrija fuzije brzo raste, a tvrdnja da je fuzija udaljena „30 godina i uvek će biti“ gubi kredibilitet kako tehnologija prevazilazi svoju eksperimentalnu fazu. Međutim, realizacija fuzione energije može doći u napetost sa pitanjima koje predlaže da reši, ističe doktorka Sophie Cogan sa Univerziteta u Jorku.

Privlačnost pouzdanog i relativno bezbednog izvora energije sa nultom emisijom ugljenika i niskim otpadom je očigledna, posebno u kontekstu rastuće globalne potražnje za energijom i klimatskih promena. Fuzija bi mogla da popuni praznine postojećih izvora energije, zaobiđe prekide u snabdevanju obnovljivim izvorima i izbegne dugovečni radioaktivni otpad, bezbednosna pitanja i zabrinutost javnosti oko konvencionalne energije nuklearne fisije.

Energetska bezbednost je još jedan značajan faktor jer su ključni resursi za fuziju u izobilju. Na primer, deuterijumsko gorivo može se lako dobiti iz morske vode, što bi smanjilo oslanjanje na uvoz i izolovalo nacije od globalnih tržišnih šokova.

Međutim, ove prednosti mogu prikriti dublja etička pitanja. Jedan od ključnih problema je održivost životne sredine i potencijalni „tehnološki popravak“ klimatskih promena. Osim toga, pitanja pravde i pravičnosti postavljaju se kada se razmatra globalna raspodela koristi od fuzione energije.

Programi fuzije su pretežno bazirani na globalnom severu, dok potražnja za energijom raste na globalnom jugu, regionima koji su najmanje doprineli aktuelnoj klimatskoj krizi. Takođe, materijali potrebni za fuzionu energiju, poput litijuma, volframa i kobalta, dolaze sa ekološkim i socijalnim troškovima, uključujući emisiju gasova staklene bašte i potencijalnu štetu autohtonim narodima.

Kineska dominacija u proizvodnji žive, koja se koristi u preradi litijuma, dodatno komplikuje ovu sliku. Brz razvoj tehnologije fuzije povećava rizik od previđanja ovih potencijalnih opasnosti.

Sophie Cogan naglašava potrebu za sistematskim razmišljanjem o etičkim izazovima tokom procesa razvoja tehnologije, od dizajnerskih odluka do pravičnih strategija primene i razmene znanja. Pristup energiji je osnova ljudskog blagostanja i razvoja, a neuspeh da se otvoreno angažujemo na društvenim i etičkim izazovima novih tehnologija mogao bi biti štetan.

Fuziona energija ima potencijal da transformiše globalni energetski sistem, ali njen razvoj mora biti etički odgovoran kako bi se osigurala neto društvena korist i održivost.