Privlačnost može uticati na sklonost tinejdžera ka rizičnom ponašanju

Privlačnost može uticati na sklonost tinejdžera ka rizičnom ponašanju

‘Kul deca’ su oduvek prikazivana kao grupa koja voli zabavu i rizikuje, a nova studija sugeriše da ovo može imati neku osnovu u stvari – barem za adolescente iz 90-ih.

Ekonomista Kolin Piter Grin sa Norveškog univerziteta za nauku i tehnologiju, sa zdravstvenim ekonomistom Univerziteta Šefild Lukom B. Vilsonom i mikroekonomistom Anvenom Žangom sa Univerziteta u Glazgovu, istraživali su kako lepota utiče na angažovanje mladih ljudi u rizičnom ponašanju, koje može imati posledice kasnije u život.

Istraživanje sugeriše da fizički „privlačni“ tinejdžeri imaju tendenciju da se zabavljaju i piju alkohol više od svojih „prosečnih“ ili „manje atraktivnih“ vršnjaka, što je efekat koji je posebno izražen među mladim ženama.

„Naš glavni nalaz je da mladi ljudi za koje se smatra da imaju najprijatniji izgled generalno piju sve češće i češće opijaju, što uključuje nekoliko uzastopnih dana opijanja“, kaže Grin.

Tinejdžeri lijepog izgleda imali su skoro 15 posto „veću vjerovatnoću da se upuste u maloljetničko piće nego njihovi neprivlačni ili vrlo neprivlačni vršnjaci“, izvještavaju istraživači.

Ipak, ekonomisti su takođe otkrili da tinejdžeri koji su ocenjeni kao „najatraktivniji“ takođe ređe puše, koriste drogu ili imaju nezaštićeni seks, u poređenju sa ostalima u studiji.

Rad se zasniva na podacima preuzetim iz američke Nacionalne longitudinalne studije o zdravlju adolescenata i zdravlja odraslih (Add Health) koja je počela školske 1994/95. godine, tokom koje je reprezentativno širenje adolescenata 7-12. – školski upitnik, praćen nizom detaljnijih intervjua kod kuće te godine, kao i naknadnim anketama prikupljenim 1994/95, 1996, 2001/02 i 2007/08.

Green i kolege analizirali su podatke od više od 30.000 mladih ljudi koji su učestvovali u studiji sve do odrasle dobi, odgovarajući na pitanja o tome koliko su često i koliko alkohola pili u poslednjih mesec dana, i da li su bili u opijanju, pušili duvan ili koristili druge droge. Takođe su pružili informacije o nezaštićenom seksu i trudnoći.

Iako su ovi podaci zanimljivi sami po sebi, studija Grina i njegovih kolega oslanja se na drugi skup podataka prikupljenih u okviru Add Health Studi: fizička privlačnost.

Merenje lepote neke osobe izgleda kao veoma subjektivna vežba, posebno u ovom slučaju, gde su odrasli anketari dobili zadatak da procene tinejdžere. Imajući to na umu, svaki anketar je svoje ispitanike ocenio na skali od 1 do 5, pri čemu je 1 najmanje privlačna, a 5 najprivlačnija. Ovaj skup podataka je urađen samo jednom, kao deo kućnih intervjua 1994/95. Istraživači primećuju da su većina anketara bile žene.

„Pošto imamo samo jednu ocenu anketara za svakog ispitanika, može se tvrditi da je „lepota u oku posmatrača“, a pojedinačna ocena je potpuno subjektivna“, priznaju autori.

Ali, ističu oni, meta-analiza iz 2000. godine pokazala je da se individualne ocene lepote ne razlikuju značajno između više ocenjivača, kako unutar tako i među kulturama, pa iako pristup jednog ocenjivanja nije idealan, autori tvrde da su njihovi podaci „korisni i pouzdan“.

Green i njegove kolege sugerišu da popularnost i samopoštovanje, na koje na neki način može uticati fizička privlačnost, igraju ulogu u ponašanju tinejdžera koji preuzima rizik. Popularna deca mogu imati bolji pristup zabavama i alkoholu, na primer, dok deca sa dobrim samopoštovanjem mogu biti manje sklona ponašanju koje preuzima rizik.

„Popularnost je povezana sa većom verovatnoćom angažovanja ako se rizično ponašanje smatra ‘kul’, i manjom verovatnoćom ako se smatra ‘ne kul’; privlačnost ličnosti i samopoštovanje generalno nude zaštitnu ulogu protiv angažovanja u rizičnim ponašanjima širom odbor“, pišu oni.

Naknadna istraživanja sprovedena kada su adolescenti bili odrasli 2001/02 i 2007/08 omogućila su istraživačima da procene dugoročne probleme sa pićem. Ovi trendovi su bili slični onima koji se primećuju kod maloletnog konzumiranja alkohola. Najznačajniji efekti uočeni kod odraslih bili su da su „privlačne“ devojčice češće dobile probleme sa pićem nego njihovi vršnjaci prosečnog izgleda, dok je manja verovatnoća da će „neprivlačni“ dečaci.

Prema autorima, ovo sugeriše da efekti privlačnosti adolescenata na rizično ponašanje opstaju u ranom odraslom dobu, potencijalno utičući na razvoj veština i izglede za posao.

„Mlada osoba može izgledati prelepo i uspešno, ali može da nosi i emocionalni prtljag koji može da podri njihovo samopouzdanje, kao što su nestabilan život u kući i problemi sa mentalnim zdravljem. Ovo može biti opasna kombinacija“, kaže Grin.

„Istraživanje pokazuje da su rizici koje preuzimaju i kako prolaze kasnije u životu povezani sa njihovim unutrašnjim samopouzdanjem i samopoštovanjem.“