Pet ključnih tačaka u predloženom sporazumu o pandemiji

Pet ključnih tačaka u predloženom sporazumu o pandemiji

Zemlje pokušavaju da finaliziraju globalni sporazum o tome kako da se pripreme i spreče pandemije do petka uveče, nakon dvogodišnjih pregovora pokrenutih užasima COVID-19.

Evo pet ključnih delova nacrta sporazuma o kojima raspravljaju nacionalni pregovarači u sedištu Svetske zdravstvene organizacije u Ženevi, prema nacrtu koji je video AFP:

Srž sporazuma je predloženi sistem za pristup patogenima i deljenje koristi (PABS)—nova platforma koja omogućava brzo deljenje podataka o patogenima sa farmaceutskim kompanijama, omogućavajući im da brzo počnu da rade na proizvodima za borbu protiv pandemije.

Ovo je bio najteži deo pregovora.

Zemlje u razvoju izrazile su zabrinutost u vezi sa predajom podataka ako postoji rizik da bi im mogli biti uskraćeni pristup rezultujućim vakcinama, kao što je uglavnom bio slučaj na početku pandemije COVID-19.

U okviru PABS-a, zemlje bi se obavezale na brzu razmenu podataka o novim problematičnim patogenima, kao i na to da će vakcine i druge koristi koje proizilaze iz pristupa tim informacijama biti podeljene na pravičnijoj osnovi.

Ali dok je princip široko podržan, detalji nisu.

Zemlje raspravljaju o tome da li PABS treba da uključi farmaceutske proizvođače da besplatno daju 10 odsto svoje proizvodnje SZO za globalnu distribuciju — na primer, da bi se zaštitili zdravstveni radnici na prvoj liniji širom sveta.

Još 10 procenata bi moglo biti dato SZO po neprofitnoj ceni.

U okviru ovog odeljka, zemlje bi preduzele korake za progresivno jačanje svojih kapaciteta za prevenciju i nadzor pandemije.

U zavisnosti od resursa, zemlje bi razvile, ojačale i implementirale sveobuhvatne nacionalne planove za prevenciju pandemije.

Ovo bi uključivalo stvari kao što su rutinska imunizacija, upravljanje biološkim rizicima u laboratorijama, sprečavanje otpornosti na antimikrobne lekove i zaustavljanje prenosa bolesti sa životinja na ljude.

Radne grupe su u velikoj meri usaglasile ovaj deo, ali čeka konačno potpisivanje.

Pregovarači takođe raspravljaju o tome da li ili kako da prošire obim sporazuma kako bi uključili nadzor zdravlja životinja i životne sredine u pokušaju da se uoče pretnje od pandemije.

Ali neki se brinu da ovo prevazilazi okvire SZO.

Član 20. nacrta sporazuma bavi se održivim finansiranjem.

Neke zemlje u razvoju jednostavno nemaju resurse za sprovođenje zapadnog nivoa spremnosti za pandemiju i nadzora patogena.

U međuvremenu, razvijene zemlje nerado plaćaju račune bez konkretnih obaveza zauzvrat.

Kako stoji u nacrtu, zemlje bi se složile da zadrže ili povećaju domaća sredstva za prevenciju pandemije, spremnost i odgovor.

Oni bi takođe mobilisali dodatni novac kako bi pomogli zemljama u razvoju da sprovedu sporazum, kroz grantove i povlašćene zajmove.

U pokušaju da se izglade nedostaci koje je razotkrio COVID-19, Globalni lanac snabdevanja i logistička mreža bi se uspostavili za pravičan, blagovremen i pristupačan pristup zdravstvenim proizvodima povezanim sa pandemijom.

Tokom vanrednih situacija u vezi sa pandemijom, zemlje bi dale prioritet dijeljenju zdravstvenih proizvoda povezanih sa pandemijom putem mreže kako bi se mogli ravnopravno distribuirati na osnovu rizika i potreba za javno zdravlje.

Od svake zemlje bi se takođe tražilo da izbegava gomilanje zdravstvenih proizvoda povezanih sa pandemijom koji nepotrebno premašuju potrebne količine.

Švajcarska je, na primer, uništila više vakcina protiv virusa koji je izazvao pandemiju COVID-19 nego što je ikada dala tokom krize.

Generalni direktor SZO Tedros Adhanom Gebrejesus je u više navrata upozoravao na dezinformacije i dezinformacije bez presedana oko pregovora o sporazumu o pandemiji – posebno o tome šta bi sporazum dozvolio SZO i njenom šefu da urade.

Usred optužbi da bi sporazum omogućio zdravstvenoj agenciji UN-a da zadire u suverenitet zemalja nad njihovim zdravstvenim politikama, u nacrtu teksta se precizira da „ništa“ u sporazumu ne treba tumačiti kao davanje SZO „bilo kakvog ovlašćenja da usmerava, naređuje, menja ili na drugi način propisuju“ nacionalne ili domaće zakone ili nameću druge zahteve kao što su zabrana putovanja ili nametanje naloga za vakcinaciju.