Istraživači UNM-a napravili veliki iskorak u tretmanu zavisnosti od kokaina

Istraživači UNM-a napravili veliki iskorak u tretmanu zavisnosti od kokaina

Koalicija istraživača sa Univerziteta u Novom Meksiku (UNM) napravila je značajan napredak u istraživanju zavisnosti, ističući proces oporavka koji ne zahteva strogu apstinenciju. Njihova nova studija, objavljena u časopisu Journal of Substance Use & Addiction Treatment, pokazuje da smanjenje upotrebe kokaina može poboljšati dugoročne ishode kod osoba sa poremećajem upotrebe kokaina (CUD).

Tim predvođen direktorkom Centra za alkohol, upotrebu supstanci i zavisnosti (CASAA) Kejti Vitkievic, kliničkim psihologom Viktorijom Votau, kao i doktorskih studentkinja Felisije Tučman i Hane Hebden, ispitao je smanjenje upotrebe kokaina i njegove dugoročne efekte kroz dva klinička ispitivanja.

„Ovo istraživanje naglašava važnost neapstinentnih metoda za oporavak, koje su suštinska komponenta, ali često zapostavljene“, rekla je Vitkievic. Studija je pokazala da smanjenje upotrebe kokaina može biti povezano sa značajnim poboljšanjima u funkcionisanju pacijenata, čak i bez potpune apstinencije.

Studija je pokazala da smanjenje učestalosti upotrebe kokaina na jedan do četiri dana mesečno može predvideti trajno smanjenje upotrebe čak i 24 meseca nakon početka tretmana. Ovi nalazi su posebno važni jer se poremećaj upotrebe kokaina često ne može lečiti lekovima odobrenim od strane FDA, za razliku od poremećaja upotrebe alkohola ili opijata.

„Ovi rezultati pokazuju da smanjenje štete može biti održiv cilj za ljude sa poremećajem upotrebe kokaina“, izjavila je Tučman. Studija je takođe naglasila važnost autonomije pacijenata u postavljanju ciljeva za smanjenje upotrebe supstanci.

Istraživači se nadaju da će njihovi nalazi pomoći u definisanju novih krajnjih tačaka za tretman CUD koje će FDA moći da koristi u budućim ispitivanjima lekova. Vitkievic je naglasila važnost da se pacijenti osećaju podržano čak i ako njihovi ciljevi ne uključuju potpunu apstinenciju.

Ovo istraživanje predstavlja veliki korak napred u pristupu tretmanu zavisnosti, nudeći nove perspektive za oporavak i pružajući pacijentima realne i podržavajuće opcije za smanjenje upotrebe supstanci.