Jedinstvena moždana veza je povezana sa indeksom telesne mase

Jedinstvena moždana veza je povezana sa indeksom telesne mase

Zašto neki ljudi lako mogu prestati da jedu kada su siti, a drugi ne, što može dovesti do gojaznosti? Studija Northvestern Medicine otkrila je da jedan od razloga može biti novootkrivena strukturna veza između dva regiona u mozgu za koje se čini da su uključeni u regulisanje ponašanja pri hranjenju. Ovi regioni uključuju čulo mirisa i motivaciju ponašanja.

Što je slabija veza između ova dva regiona mozga, veći je indeks telesne mase (BMI) osobe, izvještavaju naučnici Northvesterna.

Istraživači su otkrili ovu vezu između olfaktornog tuberkula, olfaktornog kortikalnog regiona, koji je deo sistema nagrađivanja mozga, i regiona srednjeg mozga zvanog periakveduktalno sivo (PAG), uključenog u motivisano ponašanje kao odgovor na negativna osećanja kao što su bol i pretnja i potencijalno u suzbijanju jedenja.

Studija je objavljena 16. maja u časopisu Journal of Neuroscience.

Prethodno istraživanje na Northvesternu koautora Torstena Kanta, sada u Nacionalnom institutu za zdravlje, pokazalo je da je miris hrane privlačan kada ste gladni. Ali miris je manje privlačan kada jedete tu hranu dok se ne nasite.

Mirisi igraju važnu ulogu u vođenju motivisanog ponašanja kao što je unos hrane, a – zauzvrat – percepcija mirisa je modulisana time koliko smo gladni.

Naučnici nisu u potpunosti razumeli neuronske osnove kako čulo mirisa doprinosi tome koliko jedemo.

„Želja za jelom povezana je s tim koliko je miris hrane privlačan – hrana bolje miriše kada ste gladni nego kada ste siti“, rekao je odgovarajući autor Guangju Džou, docent za neurologiju na Medicinskom fakultetu Univerziteta Northvestern Universiti Feinberg.

„Ali ako su moždana kola koja pomažu u vođenju ovakvog ponašanja poremećena, ovi signali se mogu zbuniti, što će dovesti do toga da hrana bude nagrađivana čak i kada ste siti. Ako se to dogodi, BMI bi mogao da se poveća. I to je ono što smo otkrili. strukturna veza između ova dva regiona mozga je slabija, BMI je u proseku viši.“

Iako ova studija to direktno ne pokazuje, autori studije pretpostavljaju da bi zdrave mreže mozga koje povezuju područja nagrađivanja sa oblastima ponašanja mogle da regulišu ponašanje u ishrani slanjem poruka koje govore pojedincu da jedenje više nije dobro kada je sito. U stvari, loš je osećaj prejedati se. To je kao prekidač u mozgu koji isključuje želju za jelom.

Ali ljudi sa slabim ili poremećenim krugovima koji povezuju ove oblasti možda neće dobiti ove signale za zaustavljanje i mogu nastaviti da jedu čak i kada nisu gladni, rekli su naučnici.

„Razumevanje načina na koji ovi osnovni procesi funkcionišu u mozgu je važan preduslov za budući rad koji može dovesti do lečenja prejedanja“, rekla je viši autor Kristina Zelano, vanredni profesor neurologije na Feinbergu.

Ova studija je koristila MRI podatke o mozgu – neurološke slike – iz projekta Human Connectome, velikog multicentričnog NIH projekta dizajniranog da izgradi mrežnu mapu ljudskog mozga.

Zhou iz Northvesterna je pronašao korelaciju sa BMI u krugu između mirisnog tuberkula i regiona srednjeg mozga, periakveduktalne sive. Po prvi put kod ljudi, Džou je takođe mapirao snagu kola preko mirisnog tuberkula, a zatim ponovio ove nalaze u manjem skupu podataka MRI mozga koji su naučnici prikupili u svojoj laboratoriji u Northvesternu.

„Biće potrebne buduće studije da bi se otkrili tačni mehanizmi u mozgu koji regulišu ponašanje u ishrani“, rekao je Zelano.