Istraživanje efekta prisustva poznatih ljudi u interpersonalnom prostoru

Istraživanje efekta prisustva poznatih ljudi u interpersonalnom prostoru

Kada komuniciramo sa drugim ljudima licem u lice, to činimo održavajući određenu fizičku udaljenost jedni od drugih. Ovaj prostor koji okružuje naše telo tokom interakcije naziva se interpersonalni prostor (IPS), a održavanje adekvatnog IPS-a je ključno za bolju komunikaciju.

Mnoge studije su istraživale psihološke i fiziološke promene koje se dešavaju na osnovu prisustva druge osobe u IPS-u tokom interakcije licem u lice. Ove studije su zasnovane na ponašanju izbegavanja koje doživljavamo kada stranac upadne u naš IPS, što se manifestuje u vidu ubrzanog otkucaja srca i nelagodnosti. Međutim, društveni odnos sa osobom, kao što je prijatelj ili supružnik, može uticati na ovo ponašanje.

Štaviše, većina studija je ispitivala IPS samo ispred ili iza osobe, koristeći zadatke kao što je zadatak zaustavljanja, kada stranac prilazi ili se povlači iz IPS-a. Oni nisu odredili oblik IPS-a uzimajući u obzir različite relativne položaje oko osobe.

Rešavajući ovu prazninu, tim istraživača iz Japana, predvođen docentom Kae Mukaiom sa Fakulteta nauke i inženjerstva Univerziteta Vaseda, istražio je efekat društvenih odnosa na fiziološke i psihološke odgovore na prisustvo druge osobe u IPS-u. Dr Mukai objašnjava: „Uzimajući u obzir stvarnu situaciju u kojoj poznanici ili prijatelji stoje pored nas, nivo pretnje može biti relativno nizak u poređenju sa slučajem kada stranci stoje pored nas.“

„S obzirom na dokaze da se manji IPS mogu formirati sa porodicom i prijateljima, psihološki i fiziološki odgovori mogu se razlikovati. U ovoj studiji smo otkrili ove razlike.“

U timu su bili i dr Tomoko Isomura sa Univerziteta Nagoja, dr Rioji Onagava i profesor Katsumi Vatanabe sa Univerziteta Vaseda. Njihovi nalazi su objavljeni u časopisu Naučni izveštaji.

Istraživači su koristili podatke elektrokardiograma (EKG) da bi izmerili promene u subjektivnoj nelagodnosti, otkucaju srca i varijabilnosti otkucaja srca (HRV), što ukazuje na parasimpatičku aktivnost ili nervni odgovor „odmori se i probaj“ kod osobe zbog prisustva drugog osoba na različitim relativnim pozicijama u IPS-u.

Ove promene su merili tokom dva zadatka. U prvom zadatku, učesnici su bili upareni sa svojim prijateljima u statičkom stojećem zadatku, gde je osoba stajala 30 cm od druge, sa obe ruke iza leđa, unutar IPS-a na minut.

Ukupno je bilo osam relativnih pozicija: F-vidi, L-vidi, R-vidi i B-vidi, kao i F-vidio, L-vidio, R-vidio i osnovnu liniju. U prvom slučaju, učesnici su stajali licem u lice sa svojim prijateljem i gledali u centar svojih očiju. U naredna tri slučaja, gledali su u levi profil svog prijatelja, desni profil i leđa, respektivno, sa očima uperenim u glavu.

S druge strane, učesnici su stajali sa očima uprtim u tačku fiksacije 30 cm ispred njih dok ih je prijatelj video na svojim levim profilima, desnim profilima i leđima u F-videnom, L-videnom i R- viđenim uslovima, respektivno. Na kraju, u osnovnom stanju, obe osobe su stajale jedna uz drugu, ne mogu da se vide. U drugom zadatku, cilindrični predmet visine iste kao i osoba postavljen je na različite pozicije u IPS-u.

Eksperimenti su otkrili da se najveća nelagodnost, najveće smanjenje srčanog ritma i najveće povećanje HRV javlja u stanju F-see.

Istraživači su smanjenje otkucaja srca i povećanje parasimpatičke aktivnosti pripisali prisustvu poznatih ljudi, jer su prethodne studije pokazale da prisustvo prijatelja ili romantičnog partnera aktivira parasimpatičku aktivnost. Štaviše, otkrili su da se broj otkucaja srca smanjio samo u relativnim položajima F-vidi i R-vidi. Pored toga, tokom zadatka sa objektom nisu primećene nikakve promene.

Ovi nalazi nisu u skladu sa prethodnim studijama, koje izveštavaju da se simpatična aktivnost, ili odgovor „bori se ili beži“, aktivira kada stranac napadne naš lični prostor. „Naša studija sugeriše da društveni odnosi između dvoje ljudi utiču na naše fiziološke odgovore tokom društvenih interakcija“, kaže dr Mukai.

„Naši nalazi mogli bi da pomognu u razvoju društva koje olakšava život različitim grupama ljudi uvođenjem odgovarajućih metoda komunikacije koje variraju u zavisnosti od promena u odgovorima na prisustvo drugih.“