Napad na koncertnu dvoranu u Moskvi nije bio prvi tokom Putinove 25-godišnje vladavine

Napad na koncertnu dvoranu u Moskvi nije bio prvi tokom Putinove 25-godišnje vladavine

Napad na moskovsku koncertnu dvoranu u kojoj su naoružani ljudi otvorili vatru i zapalili zgradu, ubivši najmanje 133 osobe, bio je poslednji u dugoj seriji bombardovanja i opsada koje su uznemirile i razbesnele Ruse tokom skoro četvrt veka političke vladavine Vladimira Putina.

Napad u petak na Crocus Citi Hall, za koji je odgovornost preuzela frakcija Islamske države u Avganistanu, usledio je nakon nekoliko godina tišine. Međutim, njegove razmere i surovost svrstavaju ga među najnasilnije i najšokantnije napade na ruskom tlu.

Evo pogleda na velike napade otkako je Putin prvi put postao premijer Rusije u avgustu 1999:

Tokom dvonedeljnog perioda u septembru 1999. bombardovane su četiri stambene zgrade u Moskvi i još dva grada, pri čemu je poginulo ukupno 307 ljudi. Zvaničnici su krivili militante iz separatističkog regiona Čečenije.

Ali ozbiljne sumnje u vezi sa tvrdnjom o umešanosti Čečenije su se pojavile kada su zvaničnici prijavili vreće eksploziva pričvršćene za detonator u stambenoj zgradi u Rjazanju. Pod sumnjom da su podmetnuli materijal, privedena su trojica muškaraca sa karticama na kojima su identifikovani kao pripadnici Federalne službe bezbednosti, koju je Putin bio na čelu sve dok nije postao premijer mesec dana pre toga.

Služba bezbednosti je kasnije tvrdila da je izvodila vežbu i da je u džakovima bio bezopasan materijal. Ali do tada, Putin je iskoristio incident da opravda pokretanje vazdušnog napada na glavni grad Čečenije, čime je započeo drugi rat punih razmera u regionu.

Oko 40 čečenskih militanata je 23. oktobra 2002. upalo u moskovsko pozorište gde je bio u toku popularni mjuzikl, uzevši za taoce oko 850 ljudi i podmetnuvši eksploziv u salu. Zahtevali su povlačenje ruskih snaga iz Čečenije.

Ruske specijalne snage su odlučile da ne jurišaju u pozorište zbog njegovog teškog rasporeda i prisustva eksploziva u sali. U naredna dva dana u pozorište su stigli istaknuti političari i novinari da pregovaraju sa taocima.

Ujutro četvrtog dana, ruske snage su upumpale neidentifikovani gas za spavanje u ventilacioni sistem zgrade, ubivši napadače. Istovremeno, stradala su 132 taoca, uglavnom od dejstva gasa.

Napadači u režiji čečenskog vojskovođe Šamila Basajeva upali su u školu u ruskom gradu Beslan, u blizini Čečenije, ujutro 1. septembra 2004, prvog dana škole, kada su mnoga deca bila u pratnji roditelja. Broj talaca koje drže militanti procenjen je na oko 1.100. Militanti su tražili povlačenje Rusije iz Čečenije i držali većinu talaca u učionici škole.

Dva dana kasnije, jaka eksplozija je potresla zgradu i ruske snage su uletele unutra. Kada su borbe gotove, poginula su ili smrtno ranjena 334 civila, više od polovine dece, zajedno sa 31 napadačem.

Ruske metroe, sa velikim brojem ljudi u ograničenim prostorima, bile su česte mete.

Bombaš samoubica ubio je 41 osobu u vozu moskovske podzemne željeznice u februaru 2004. Pet mjeseci kasnije, dan prije napada u Beslan, žena bombaš samoubica raznijela je sebe ispred stanice moskovske podzemne željeznice, ubivši 10 ljudi i njenog saučesnika; bomba je možda bila namenjena za voz, ali je prerano detonirala.

U samoubilačkim napadima na dva voza moskovskog metroa u razmaku od oko 40 minuta u martu 2010. poginulo je oko 40 ljudi.

U 2013. bombaši samoubice gađali su železničku stanicu i autobus uzastopnih dana u Volgogradu, ubivši ukupno 34 osobe.

Petnaest ljudi je poginulo u bombaškom napadu samoubice 2017. u metrou u Sankt Peterburgu, jednom od najdubljih sistema na svetu.

Nedelju dana pre zaplene škole u ​​Beslanu, bombaši samoubice su iste noći uništili dva aviona, ubivši svih 90 putnika i članova posade. Oba aviona su poletela sa moskovskog aerodroma Domodedovo.

Bombaši samoubice takođe su napali aerodrom 2011. godine, ubivši 37 ljudi.

2015. godine, bomba je raznela ruski čarter avion koji je leteo turiste kući iz egipatskog letovališta Šarm el Šeik, ubivši svih 224 putnika. Odgovornost je preuzela frakcija Islamske države.