Marker na bazi krvi razvijen da identifikuje nedostatak sna

Marker na bazi krvi razvijen da identifikuje nedostatak sna

Test krvi koji može precizno otkriti kada neko nije spavao 24 sata razvili su stručnjaci sa Univerziteta Monaš u Australiji i Univerziteta u Birmingemu u Velikoj Britaniji.

Ovaj nivo nedostatka sna povećava rizik od ozbiljnih povreda ili smrti u bezbednosnim kritičnim situacijama.

Objavljen u časopisu Napredak nauke, biomarker je koristio kombinaciju markera pronađenih u krvi zdravih dobrovoljaca. Zajedno, ovi markeri su tačno predvideli kada su volonteri studije bili budni više od 24 sata u kontrolisanim laboratorijskim uslovima.

Biomarker je otkrio da li su pojedinci bili budni 24 sata sa verovatnoćom od 99,2 odsto da su tačni, u poređenju sa njihovim sopstvenim dobro odmornim uzorkom. Kada je jedan uzorak razmatran bez dobro odmornog poređenja (slično dijagnostičkom testu krvi), on je pao na 89,1 odsto, što je i dalje bilo veoma visoko.

Sa oko 20 procenata saobraćajnih nesreća širom sveta uzrokovanih nedostatkom sna, istraživači se nadaju da bi ovo otkriće moglo da posluži za buduće testove kako bi se brzo i jednostavno identifikovali vozači lišeni sna. Biomarker bi se takođe mogao razviti za druge situacije u kojima nedostatak sna može dovesti do katastrofalnih posledica, kao na primer na radnim mestima koja su kritična za bezbednost.

Viši autor, profesor Kler Anderson, vodila je istraživanje dok je bila na Fakultetu psiholoških nauka Univerziteta Monaš i Institutu za mozak i mentalno zdravlje Turner. Sada je profesorica spavanja i cirkadijanskih nauka na Univerzitetu u Birmingemu u Velikoj Britaniji.

„Ovo je zaista uzbudljivo otkriće za naučnike o spavanju i moglo bi da bude transformativno za buduće upravljanje zdravljem i bezbednošću u vezi sa nedostatkom sna“, rekao je profesor Anderson. „Iako je potrebno više posla, ovo je obećavajući prvi korak.

„Postoje jaki dokazi da je manje od pet sati sna povezano sa nebezbednom vožnjom, ali vožnja nakon 24 sata budnosti, što je ono što smo otkrili ovde, bila bi barem uporediva sa više nego dvostruko više od australijske zakonske granice alkohola. “

Test bi takođe mogao biti idealan za buduću forenzičku upotrebu, ali je potrebna dalja validacija.

Prva autorka dr Kejti Džepe, sa Monash Proteomics and Metabolomics Platform, prethodno sa Fakulteta psiholoških nauka, rekla je da je teško reći koliko brzo bi test mogao biti razvijen za upotrebu nakon nesreće.

„Sledeći koraci bi bili testiranje u manje kontrolisanom okruženju i možda pod forenzičkim uslovima, posebno ako bi se koristio kao dokaz za nesreće u kojima su vozači zaspali“, rekao je dr Džepe.

„S obzirom na krv, test je ograničeniji u kontekstu puta, ali budući rad bi mogao da ispita da li su naši metaboliti, a samim tim i biomarker, evidentni u pljuvački ili dahu.“

Ovaj biomarker deprivacije sna zasniva se na 24 sata ili više budnosti, ali može otkriti do 18 sati budnosti. Mogao bi se razviti biomarker za ograničen san tokom prethodne noći, ali je potrebno više istraživanja kako bi se vreme od spavanja kombinovalo sa količinom sna u predviđanjima.

„Bilo bi potrebno mnogo daljeg rada ako bi se promenili zakoni i uveo test deprivacije sna na putu ili na radnim mestima“, rekao je dr Džepe. „Ovo bi uključivalo dalju validaciju biomarkera, kao i uspostavljanje bezbednih nivoa sna kako bi se sprečilo oštećenje i oporavilo od njega, a da ne spominjemo opsežan pravni proces.

„Mogao bi se razviti biomarker za ograničen san tokom prethodne noći, a drugi su napredovali u tom pogledu (Depner et al.).“

Nedostatak sna može imati fatalne posledice za druga zanimanja koja su kritična za bezbednost. Smatra se da su velike katastrofe, uključujući raspad nuklearnog reaktora u Černobilu i katastrofu spejs šatla Čelendžer*, delimično uzrokovane ljudskom greškom povezane sa umorom.

„Objektivni testovi koji identifikuju pojedince koji predstavljaju rizik za sebe ili druge hitno su potrebni u situacijama kada je cena greške fatalna“, rekao je profesor Anderson.

„Testiranje alkohola je promenilo igru u smanjenju saobraćajnih nesreća i povezanih ozbiljnih povreda i smrtnih slučajeva, a moguće je da isto možemo postići i umorom. Ali još uvek je potrebno mnogo rada da bismo ispunili ovaj cilj.“