Bolji način za isporuku fetalne terapije za ozbiljne genetske poremećaje

Bolji način za isporuku fetalne terapije za ozbiljne genetske poremećaje

U otkriću koje otvara vrata manje invazivnom načinu lečenja nekih ozbiljnih poremećaja pre rođenja, naučnici sa Univerziteta u San Francisku su otkrili da je isporuka leka kroz amnionsku tečnost podjednako efikasna kao i dopremanje fetalnom mozgu preko cerebrospinalne tečnosti. Eksperiment je rađen na miševima sa genetskim poremećajem zvanim Angelmanov sindrom.

Lečenje genetskih bolesti kao što je Angelman in utero moglo bi sprečiti ozbiljne simptome koji počinju dok se fetus još razvija. Takođe je lakše pristupiti neuronima u mozgu fetusa jer krvno-moždana barijera koja normalno deluje kao filter koji sprečava molekule da dođu do mozga još nije u potpunosti formirana.

Tretman koristi terapeutske molekule zvane antisens oligonukleotidi, ili ASO, koji mogu izmeniti ekspresiju gena kroz interakcije sa RNK, koja stvara proteine.

„ASO se trenutno daju deci sa bolestima koje utiču na nervni sistem“, rekla je Tipi MacKenzie, MD, fetalni i pedijatrijski hirurg u UCSF Benioff Children’s Hospitals i stariji autor studije, koja se pojavljuje u časopisu Molekularna terapija.

„Međutim, deca koja imaju tešku verziju genetskog stanja mogu imati nepovratnu štetu do trenutka kada se rode, a koja se ne mogu rešiti nakon rođenja.“

Prethodna istraživanja su pokazala da se Angelmanov sindrom, teško neurološko stanje obeleženo intelektualnim invaliditetom, napadima i abnormalnim hodom, može dijagnostikovati pre rođenja, a da se ekspresijom dela gena koji izaziva sindrom može manipulisati prenatalno.

Tretman je poboljšao motoričku funkciju i učenje mladunaca miševa nakon njihovog rođenja. A ubrizgavanje terapije direktno u amnionsku tečnost omogućilo joj je da cirkuliše u crevima, plućima, jetri, bubrezima i stomaku i pomoglo je da se ponovo uspostavi ekspresija gena u kritičnim delovima mozga.

„Ubrizgavanjem u amnionsku tečnost mogli bismo da damo mnogo veću dozu nego kada smo ubrizgali u cerebrospinalnu tečnost“, rekao je Mekenzi. „Ubrizgavanje na ovaj način takođe je stvorilo pristup „sporijeg oslobađanja“.“

Istraživači se nadaju da će im to omogućiti da prenatalno leče stanja kao što su plućna hipertenzija i cistična fibroza.

„Obe vrste prenatalnih injekcija koje smo isprobali, u cerebrospinalnu tečnost i u amnionsku tečnost, omogućile su terapiji da prodre u duboke regione mozga koji su kritična područja za lečenje Angelmanovog sindroma“, rekla je Marija Klark, dipl.ing., naučni saradnik UCSF-a. u MacKenzievoj laboratoriji. „Ovo je velika prepreka koju treba prevazići prilikom lečenja genetskih stanja nervnog sistema.“

Tim sada radi sa velikim životinjskim modelom kako bi utvrdio da li ASO isporučeni u amnionsku tečnost mogu da pređu u mozak i kičmenu moždinu, kao što su to učinili kod miševa. Oni takođe razgovaraju sa roditeljima čija su deca pogođena Angelmanovim sindromom i srodnim poremećajima kako bi razumeli njihove perspektive o traženju prenatalne terapije.