Roditelji osoba sa smetnjama u razvoju decenijama se suočavaju sa izazovima koje donosi svakodnevna briga o svojoj deci, a sada se aktivno bore za usvajanje zakona roditelj-negovatelj kako bi im se omogućio dostojanstven život. Ovi roditelji, poput Slađane Čomić, majke Mitra, dvadesetosmogodišnjeg mladića sa cerebralnom paralizom, i Milana Žige, oca tridesetsedmogodišnjeg Željka, suočavaju se sa zahtevima nege svoje dece koji zahtevaju 24-časovnu posvećenost.
Roditelji-negovatelji nisu samo oslonac za osnovne potrebe svoje dece, već su i emocionalna podrška koja im omogućava da se nose sa izazovima. Međutim, njihov životni standard često je narušen jer su primorani da žrtvuju privatni život i posao kako bi se potpuno posvetili nezi svoje dece.
U borbi za priznavanje njihovog rada i obezbeđivanje osnovnih prava, poput radnog staža i zarade, roditelji se okreću usvajanju zakona roditelj-negovatelj. Ovaj zakon bi izjednačio status roditelja-negovatelja i hranitelja, omogućavajući roditeljima da lakše obavljaju svoje obaveze i obezbede potrebnu negu svojoj deci.
Iako je Zakon roditelj-negovatelj već ušao u skupštinsku proceduru u Srbiji, njegova primena još uvek nije ostvarena, što predstavlja veliku prepreku za roditelje-negovatelje koji se nadaju podršci države u ostvarivanju ovog osnovnog prava. Slađana Čomić i mnogi drugi roditelji ističu važnost prepoznavanja njihovog rada i borbe za dostojanstven život njihove dece i porodica.
