Izveštaj upozorava da su migratorne ribe, sisari i ptice u opasnosti od izumiranja

Izveštaj upozorava da su migratorne ribe, sisari i ptice u opasnosti od izumiranja

Prvi izveštaj o stanju migratornih vrsta u svetu otkrio je da zemlje ne čine dovoljno da spasu ugrožene vrste, koje su u opasnosti da propadnu kroz praznine u zakonskoj zaštiti.

Iako treba da budu zaštićene, ajkule, raže i jesetra su u opasnosti da nestanu.

Izveštaj o stanju migratornih vrsta u svetu otkriva da je 97% riba navedenih u Konvenciji o migratornim vrstama (CMS) ugroženo izumiranjem. Naš proždrljivi apetit gura mnoge vrste ka ivici, a zagađenje i usputni ulov takođe izazivaju dramatičan pad.

Dr Rupert Collins, viši kustos riba u Prirodnjačkom muzeju, kaže: „Na migratorne ribe utiče skoro svaki negativan uticaj koji ljudi imaju na planetu, a ne samo prekomerni ribolov.“

„Uništavanje staništa poput mangrova uklanja važno sklonište za mlade ribe da odrastu, brane ometaju njihov prolaz, dok zagađenje plastikom i kanalizacijom preplavljuje njihovu okolinu.“

„Nažalost, oni trenutno nemaju mnogo šansi tamo gde ljudi žive, i to je otrežnjujuća stvarnost izveštaja.

Pored ribe, stotine drugih sisara i ptica su takođe ugrožene. Dok je 14 vrsta sada u boljem položaju nego 1970-ih, kao što je grbavi kit, ove uspehe nadmašuje 70 životinja koje su sada ugroženije nego ikada.

Inger Andersen, izvršni direktor Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu, kaže: „Migratorne vrste ne deluju samo kao indikatori promena životne sredine, već igraju integralnu ulogu u održavanju funkcije i otpornosti složenih ekosistema naše planete.“

„Današnji izveštaj nam jasno pokazuje da neodržive ljudske aktivnosti ugrožavaju budućnost ovih stvorenja. Globalna zajednica ima priliku da ovu najnoviju nauku o pritiscima sa kojima se suočavaju migratorne vrste pretoči u konkretnu akciju očuvanja.“

Izveštaj je predstavljen prvog dana CMS COP14, međunarodnog sastanka koji se nada da će obezbediti dodatnu zaštitu za migratorne vrste.

Mnoge životinje žive svoj život u pokretu, šetajući, plivajući ili leteći širom sveta kao deo redovnih migracija dok putuju sezonski da bi se razmnožavali i hranili.

Dok se kreću okolo, migratorne vrste mogu pomoći u širenju semena, ciklusu hranljivih materija i izdvajanju ugljen-dioksida. Oni su takođe vitalni deo mreža za ishranu, hrane se i njima se hrane mnoge druge vrste.

Po svojoj prirodi, ove životinje na kraju prelaze granice, što može izazvati probleme. Ono što se može smatrati zaštićenom vrstom u jednoj zemlji možda nije u drugoj, što znači da životinja možda nikada neće stići na svoje odredište.

Da bi pokušali da se pozabavimo ovim, 1979. godine mnoge svetske nacije su potpisale CMS obavezujući se da će sačuvati navedene vrste. Danas je više od 130 država potpisalo konvenciju, iako ima nekih značajnih izostanaka kao što su SAD, Japan i Kina.

Prema konvenciji, migratorne vrste koje se smatraju ugroženim svrstavaju se u jednu od dve kategorije. Dodatak I je za vrste kojima preti izumiranje, a Dodatak II za one sa „nepovoljnim“ statusom očuvanja.

Novi izveštaj otkriva da su mnoge vrste na obe liste u opadanju. Preko tri četvrtine vrsta iz Dodatka I je u opadanju, dok populacije 42% vrsta iz Dodatka II opadaju.

Od navedenih vrsta, ribe su najugroženije. Vrste kao što su džinovske mante, kitove ajkule i evropska jegulja zabeležile su prosečan pad populacije od 90% od 1970. Delimično, to je verovatno zato što veliki raspon ovih vrsta otežava zaštitu njihovog staništa.

„Ribu koja se rađa i umire na istom mestu lakše je sačuvati, jer zaštićena područja mogu pokriti ceo njihov raspon“, kaže Rupert. „Ribe selice su mnogo podložnije našim uticajima, jer nije lako stvoriti zaštićena područja koja povezuju sva različita staništa koja mogu koristiti tokom svog života.

Ali od svih riba, jesetra je najugroženija. Popularnost njihovog mesa i kavijara, kao i zagađenje i zahvatanje vode, doveli su do toga da ove životinje postanu veoma ugrožene, a neke vrste su za koje se smatra da su već izumrle.

Problemi sa kojima se susreću jesetre predstavljaju šira pitanja za migratorne vrste. I gubitak staništa i prekomerna eksploatacija utiču na više od 70% ovih životinja, a zagađenje ima treći najveći uticaj.

Procenjuje se da su ovi faktori zajedno izazvali pad migratorne populacije za 15% između 1970. i 2017. godine.

Najveći pad se dešava na kontinentima biodiverziteta kao što su Azija i Afrika, dok Evropa pokazuje blagi napredak (iako je to možda zato što je veći deo njenog biodiverziteta već izgubljen).

Dok se čini da sisari, ptice i gmizavci napadaju opšti trend, to može biti povezano sa nekoliko vrsta koje se snažno oporavljaju, što nadoknađuje gubitke od mnogih drugih. Pored toga, populacijski trendovi oko desetine vrsta su takođe nepoznati, što otežava utvrđivanje njihovog stanja.

Preokretanje istorijskih padova neće biti lako, ali mnoge akcije su relativno jednostavne. Izveštaj poziva da se postojeća mreža zaštićenih područja proširi i efikasnije zaštiti, uz napomenu da je više od polovine lokacija važnih za migratorne vrste pod neodrživim pritiskom ljudi.

Takođe poziva na bolju zaštitu od ilegalnog ubijanja migratornih životinja. Na primer, širom Mediterana, procenjuje se da oko 25 miliona ptica ugine svake godine od ilegalnog lova uprkos međunarodnim sporazumima.

Teži zadatak je, međutim, da se proceni status očuvanosti mnogih migratornih vrsta okeana. Teškoća procene morskih stvorenja kao što su ribe, lignje i rakovi znači da u mnogim slučajevima jednostavno nije poznato koliko je dobro njihovoj populaciji.

„Ne znamo nužno obim prirodnih područja za mnoge vrste, kako koriste svoja staništa i u kom stepenu migriraju“, dodaje Rupert. „To je poseban problem u tropima, gde postoje hiljade vrsta koje tek treba da budu opisane ili čak proučene na najosnovnijem nivou.“

U međuvremenu, izveštaj navodi 399 vrsta koje bi mogle imati koristi od uvrštenja u CMS, uključujući carskog pingvina, morža i dve vrste rakova potkovica.

Ove potencijalne nove liste biće među temama o kojima će raspravljati delegati na CMS COP14, jer se nadaju da će zaključiti novi dogovor pre nego što se konferencija završi 17. februara.