Veliki procenat evropske plastike poslate u Vijetnam završava u prirodi

Veliki procenat evropske plastike poslate u Vijetnam završava u prirodi

Uprkos strogim propisima EU o recikliranju plastike, malo je nadzora nad plastičnim otpadom koji se šalje iz EU u Vijetnam. Veliki procenat izvezene evropske plastike ne može se reciklirati i baca se u prirodu. Ovo je nalaz novog istraživanja koje je vodio Kaustubh Thapa sa Univerziteta u Utrehtu i objavljeno u časopisu Kružna ekonomija i održivost.

Otprilike polovina evropskog plastičnog otpada izvozi se u brojne zemlje globalnog juga, uključujući Vijetnam. Holandski i vijetnamski istraživački tim otišao je u Minh Khai Craft Village, najveće reciklažno središte u Vijetnamu, kako bi pratio put reciklaže evropske plastike.

„Posmatrali smo ljude kako kuvaju, jedu i žive u postrojenju za reciklažu, okruženi štetnim isparenjima plastike koja se topi. Deca se igraju u ovom zagušljivom okruženju“, priča Tapa, vodeći istraživač. Prema istraživanju, 7 miliona litara toksičnih otpadnih voda dnevno se baci u vodene tokove sela.

„Iako je takva trgovina otpadom za neke profitabilna, prebacivanje odgovornosti proizvođača za upravljanje otpadom na ovakva sela nanosi štetu ljudima, zajednicama i životnoj sredini“, kaže Thapa.

Trenutno su u toku pregovori UN o međunarodnom sporazumu o plastici. Thapino novo istraživanje pokazuje upečatljiv kontrast između vijetnamske i evropske politike i realnosti u centrima za reciklažu na globalnom jugu. „Evropski potrošači se trude da razdvoje reciklažu, ali jasno vidimo da su njihovi napori, u značajnom procentu, uzaludni“, kaže Thapa.

On dodaje: „Fokusiranje na povećanje stope reciklaže u EU bez sistematskog rešavanja povezane štete po ljude i životnu sredinu u celom lancu vrednosti nije ni etičko, ni kružno ni održivo.

Istraživači nisu bez nade: veruju da je prenošenje plastičnog otpada za recikliranje moguće na održiv način. „Evropski zeleni novi dil, njegov akcioni plan za cirkularnu ekonomiju i tekući pregovori UN oko pravno obavezujućeg Globalnog sporazuma o plastici ne mogu zanemariti naše nalaze. Kako trošimo sve više i više, a samim tim i stvaramo više otpada, mora se pozabaviti trgovinom otpada za reciklažu. sistematski nivo“, zaključuje Thapa.