Genetske varijante mogu predvideti reakciju na lečenje prevremenog porođaja

Genetske varijante mogu predvideti reakciju na lečenje prevremenog porođaja

Studija koju je vodio UC San Francisco po prvi put je identifikovala genetske varijante koje predviđaju da li će pacijenti reagovati na lečenje prevremenog porođaja, stanje koje pogađa jedno od 10 novorođenčadi rođenih u Sjedinjenim Državama.

Nalazi su kritični jer u SAD ne postoje lekovi za lečenje prevremenog porođaja. Prošle godine, Uprava za hranu i lekove (FDA) povukla je sa tržišta jedinu odobrenu terapiju za sprečavanje ovog stanja, sintetički oblik progesterona koji se prodaje pod brendom Makena, navodeći neefikasnost.

Novo istraživanje je otkrilo da je manja verovatnoća da će trudnice sa visokim nivoom mutacija u određenim genima – posebno onima koje su povezane sa nehotičnom kontrakcijom mišića – manje reagovati na tretman. Skrining mutacija bi mogao da omogući lekarima da usmere lek na one koji će najverovatnije imati koristi, sugerišu autori.

„Ova studija zahteva precizan okvir za budući razvoj lekova“, rekao je stariji autor studije, dr Jingjing Li, vanredni profesor na Odeljenju za neurologiju UCSF-a i Eli i Edithe Broad centra za regenerativnu medicinu i istraživanje matičnih ćelija. „Pored razumevanja efekata lekova na osnovu proseka populacije, takođe moramo uzeti u obzir odgovor na lekove svakog pojedinačnog pacijenta i pitati zašto neki reaguju, a neki ne.“

Studija, koja je sprovedena u saradnji sa Univerzitetom Stanford, objavljena je u časopisu Science Advances.

Prevremeni porođaj, ili bebe rođene žive pre 37. nedelje gestacije, vodeći je uzrok smrtnosti novorođenčadi i utiče na oko 15 miliona trudnoća širom sveta svake godine. Prevremeni porođaj takođe dovodi do niza dugoročnih zdravstvenih posledica, uključujući probleme sa disanjem, neurološka oštećenja kao što su cerebralna paraliza, smetnje u razvoju, oštećenje vida i sluha, bolesti srca i druge hronične bolesti.

Da bi sproveli studiju, istraživači su razvili okvir za mašinsko učenje za analizu genoma 43.568 pacijenata koji su imali spontana prevremeno rođenje. Pristup je otkrio gene za koje se ranije nije znalo da su povezani sa prevremenim rođenjem.

Zatim su ispitali mutacije u genima među onima koji su primali progesteronski tretman Makena. FDA je odobrila lek 2011. godine nakon jednog kliničkog ispitivanja, ali ga je skinula sa tržišta prošlog proleća nakon što je zaključila da lek ne deluje.

Odluka je ostavila doktore bez odobrenih lekova za prevremeni porođaj i frustrirala one koji su smatrali da je efikasan za podgrupu njihovih pacijenata. Ovo je postavilo pitanje: Može li postojati genetski razlog zašto je terapija progesteronom delovala za neke, ali ne i za druge?

Istraživači su otkrili da su pacijenti u grupi sa niskim nivoom mutacija u genima povezanim sa mišićnim kontrakcijama verovatnije reagovali na Makenu, ali oni sa višim nivoima obično ne reaguju.

Ovo otkriće ukazuje da bi personalizovani medicinski pristup koji uključuje genetski skrining mogao dovesti do uspešnih rezultata kod pacijenata bez velikog opterećenja tih mutacija.

„Terapija progesteronom bila je jedini tretman za ponavljanje prevremenog porođaja u protekloj deceniji, a njeno nedavno povlačenje od strane FDA ostavilo je prazninu u opcijama lekova dostupnim za pacijente prevremeno rođene“, rekao je prvi autor studije, Cheng Vang, dr. ., postdoktorski stipendista na UCSF.

„U prethodnoj kliničkoj praksi, videli smo da su mnogi pacijenti imali koristi od terapije progesteronom“, rekao je Vang. „Verovatno bi trebalo da ponovo procenimo njegovu efikasnost, ako možemo da identifikujemo one koji pozitivno reaguju na tretman.“

Istraživači su uključili grupu afroameričkih pacijenata u studiju kako bi utvrdili da li se nalazi široko primenjuju na različite rase. Crnkinje u SAD imaju skoro dvostruko veće šanse da rode prerano nego bele žene.

Otkrili su da genetski teret ne varira u zavisnosti od rase. Ovo sugeriše da visoka stopa prevremenog porođaja među crnim majkama može biti prvenstveno posledica faktora životne sredine kao što su povišeni hormoni stresa, pristrasnosti u vezi sa zdravstvenom negom i nedostatak prenatalne nege.

Istraživači su zatim otišli ​​dalje od tog nalaza da identifikuju nove ciljeve i potencijalne terapije za lečenje prevremenog porođaja. Oni su pregledali više od 4.000 jedinjenja i uključili 10 za koje se predviđalo da će stupiti u interakciju sa genima povezanim sa prevremenim rođenjem.

Mnoga od ovih terapeutskih jedinjenja se već koriste za lečenje raka i drugih bolesti, što znači da bi ovi lekovi možda mogli da se prenamene kako bi sprečili prevremeni porođaj.

Najbolji kandidat je mali molekul RKI-1447, lek koji se trenutno koristi za lečenje raka, glaukoma i bolesti masne jetre. Potrebno je dodatno proučavanje potencijala ovih molekula u lečenju prevremenog porođaja.