Internet testovi: Veliki procenat zdravstvenih testova je ‘nadrilekarstvo’

Internet testovi: Veliki procenat zdravstvenih testova je ‘nadrilekarstvo’

Mnogi od nas su uradili bezbroj brzih testova na antigen (RAT) tokom pandemije. Testiranje kod kuće postala je druga priroda.

Ali postoji i rastuće svetsko tržište medicinskih testova koji se prodaju putem interneta direktno javnosti. Ovo su testovi „direktno za potrošača“ i možete im pristupiti bez posete lekaru.

Iako ovo može zvučati zgodno, koristi za većinu potrošača su upitne, kao što smo otkrili u nedavnoj studiji.

Počnimo sa onim što nisu.

Ne govorimo o pacijentima kojima je dijagnostikovano stanje i koriste testove da bi se sami nadgledali (na primer, testiranje ubodom prsta za praćenje nivoa šećera u krvi kod osoba sa dijabetesom).

Takođe ne govorimo o kompletima za kućno testiranje koji se koriste za skrining populacije, kao što su pacovi na COVID-19, ili „testovi za izmetanje“ koji se šalju ljudima starijim od 50 godina na skrining raka creva.

Testovi direktno za potrošača su proizvodi koji se prodaju svima koji su spremni da plate, a da ne prolaze kroz svog lekara opšte prakse. Oni mogu uključiti testove za profilisanje hormona, testove za bolesti štitne žlezde i testove osetljivosti na hranu, između mnogih drugih.

Neki testovi direktno za korisnika omogućavaju vam da završite test kod kuće, dok vam laboratorijski testovi koji sami prikupljaju daju opremu za prikupljanje uzorka, koji zatim šaljete u laboratoriju. Sada takođe možete kupiti zahteve za patologiju za laboratoriju direktno od kompanije bez posete lekaru.

Tražili smo (preko Google-a) proizvode namenjene direktno potrošačima koji se oglašavaju za prodaju na mreži u Australiji između juna i decembra 2021. Zatim smo procenili da li će svaki test verovatno pružiti koristi onima koji ga koriste na osnovu naučne literature objavljene o testovima, i sve preporuke za ili protiv njihove upotrebe od profesionalnih medicinskih organizacija.

Identifikovali smo 103 vrste testova i 484 pojedinačna proizvoda čija se cena kreće od 12,99 do 1947 dolara.

Zaključili smo da će samo 11 procenata ovih testova verovatno biti od koristi većini potrošača. To uključuje testove za SPI, gde društvena stigma ponekad može obeshrabriti ljude da se testiraju na klinici.

Daljnjih 31 posto bi moglo biti od koristi nekoj osobi, ako bi bila izložena većem riziku. Na primer, ako je osoba imala simptome bolesti štitne žlezde, test bi joj mogao koristiti. Ali Kraljevski australijski koledž lekara opšte prakse ne preporučuje testiranje na bolest štitne žlezde kod ljudi bez simptoma jer nedostaju dokazi koji pokazuju prednosti identifikacije i lečenja ljudi sa ranom bolešću štitne žlezde.

Oko 42 procenta su bile komercijalne „zdravstvene provere“ kao što su testovi hormona i nutritivnog statusa. Iako su ovo legitimni testovi – u određenim okolnostima ih može naručiti lekar ili koristiti u istraživanju – oni imaju ograničenu korist za potrošače.

Testiranje nivoa hormona ili vitamina u određeno vreme ne može mnogo da vam pomogne da poboljšate svoje zdravlje, posebno zato što se rezultati testova menjaju u zavisnosti od doba dana, meseca ili sezone koje testirate.

Najzabrinjavajuće je to što je 17 odsto testova bilo potpuno „nadrilekarstvo“ koje ne bi preporučio nijedan mejnstrim zdravstveni radnik. Na primer, analiza kose za procenu alergija na hranu nije dokazana i može dovesti do pogrešne dijagnoze i neefikasnih tretmana.

Više od polovine testova koje smo pogledali nije navelo da nude konsultacije pre ili posle testa.

Dostupni proizvodi mogu da se promene van vremenskog okvira naše studije, a testovi direktno za potrošača koji se ne promovišu ili se mogu direktno kupiti na mreži, kao što su oni koji se nude u apotekama ili komercijalnim zdravstvenim klinikama, nisu uključeni.

Ali u Australiji, naša je prva i jedina studija za koju znamo o mapiranju obima i raznovrsnosti testova direktnih potrošača koji se prodaju na mreži.

Istraživanja iz drugih zemalja su na sličan način otkrila nedostatak dokaza koji bi podržali većinu testova direktno na potrošača.

Mnogi testovi direktno za potrošača nude ograničenu korist, a mogu čak dovesti i do štete. Evo četiri pitanja koja treba da postavite sebi ako razmišljate o kupovini medicinskog testa na mreži.

1. Ako uradim ovaj test, da li bih mogao da završim sa dodatnim medicinskim pregledima ili tretmanima koji mi nisu potrebni?

Da sami uradite test može izgledati bezopasno (na kraju krajeva, to su samo informacije), ali nepotrebni testovi često pronalaze probleme koji vam nikada ne bi izazvali probleme.

Na primer, neko ko se testira na dijabetes može otkriti da je umereno visok nivo šećera u krvi označen kao „preddijabetičar“. Međutim, ova dijagnoza je kontroverzna, a mnogi smatraju da pacijente pravi od zdravih ljudi, od kojih veliki broj neće dalje razviti dijabetes.

2. Da li bi moj lekar opšte prakse preporučio ovaj test?

Ako imate zabrinjavajuće simptome ili faktore rizika, vaš lekar opšte prakse može preporučiti najbolje testove za vas. Verovatnije je da će testovi koje ste naručili od lekara opšte prakse biti pokriveni Medicare-om, tako da će vas koštati mnogo manje od testa direktnog potrošača.

3. Da li je ovo test dobrog kvaliteta?

Kvalitetan komplet za kućno samotestiranje treba da ukazuje na visoku osetljivost (proporcija pravih slučajeva koji će biti tačno otkriveni) i visoku specifičnost (proporcija ljudi koji nemaju bolest koji će biti tačno isključeni). Ove brojke bi u idealnom slučaju trebale biti u visokim 90-ima i jasno odštampane na pakovanju proizvoda.

Za testove analizirane u laboratoriji, proverite da li je laboratorija akreditovana od strane Nacionalne asocijacije organa za testiranje. Izbegavajte testove koji se šalju u inostrane laboratorije, gde australijski regulatori ne mogu da kontrolišu kvalitet ili zaštitu vašeg uzorka ili ličnih zdravstvenih podataka.

4. Da li mi je zaista potreban ovaj test?

Postoji mnogo razloga da želite informacije sa testa, kao što je mir ili samo radoznalost. Ali ako nemate jasne simptome i faktore rizika, verovatno se nepotrebno testirate i gubite novac.

Testovi direktno za potrošača mogu izgledati kao dobra ideja, ali u većini slučajeva bilo bi vam bolje da pustite pse koji spavaju da lažu ako se osećate dobro, ili da odete kod svog lekara opšte prakse ako ste zabrinuti.