Vakcina protiv malih boginja efikasno izaziva imunitet protiv infekcije virusom mpoks kod ljudi koji žive sa HIV-om

Vakcina protiv malih boginja efikasno izaziva imunitet protiv infekcije virusom mpoks kod ljudi koji žive sa HIV-om

Istraživači iz Laboratorije za biologiju infekcija na Odeljenju za medicinu i životne nauke (MELIS) na Univerzitetu Pompeu Fabra i Jedinice za HIV u Institutu za istraživanje Hospital del Mar pokazali su da je intradermalna vakcinacija JINNEOS vakcinom protiv malih boginja najbolja opcija za zaštitu ljudi koji žive sa HIV-om od zaraze virusom majmunskih boginja.

Ovaj način primene vakcine zahteva manje materijala za ubrizgavanje svakog pacijenta, povećavajući dostupne doze vakcine za faktor pet. Rezultati ove opservacione studije takođe pokazuju da pojedincima sa niskim nivoom CD4 T ćelija, tipom belih krvnih zrnaca neophodnih za pravilnu borbu protiv novih infekcija, potrebna je dodatna doza 28 dana nakon prve doze da bi se kompenzovao njihov imunosupresivni status.

Majmunske boginje (mpoks) su zoonoza virus iz porodice variola virusa koji izaziva male boginje. Mpoks izaziva zaraznu bolest koja se može autohtono širiti između ljudi direktnim kontaktom i respiratornim putevima. Najčešći simptomi infekcije majmunskim boginjama su groznica, glavobolja, bol u mišićima, otečeni limfni čvorovi, osip, respiratorni i rektalni simptomi i iscrpljenost. Njegova težina zavisi od starosti i odgovora imunog sistema da se odupre patogenima i parazitima.

Pre proleća 2022. godine, majmunske boginje su se pojavljivale u obliku pojedinačnih epidemija u endemskim oblastima centralne i zapadne Afrike, ali u to vreme došlo je do globalne epidemije koja je olakšala prenos sa čoveka na čoveka. Prenos se uglavnom odvijao između muškaraca koji su imali seks sa muškarcima, populacijske grupe sa mnogo osoba zaraženih HIV-om, koje su posebno podložne infekciji i patogenosti virusa majmunskih boginja.

Iako ne postoji specifična vakcina protiv boginja majmuna, vakcina protiv malih boginja štiti osam od deset ljudi od infekcije majmunskim boginjama zbog antigenske srodnosti između dva virusa.

Rezultati studije objavljene u Journal of Medical Virology pokazuju da je aktivnost T ćelija, odgovornih za odgovor na patogene, homeostazu i memoriju sistema, kod osoba zaraženih HIV-1, čije je virusno opterećenje kontrolisano antiretrovirusnom terapijom, bila pojačan nakon vakcinacije JINNEOS vakcinom protiv malih boginja . Odgovori T ćelija bili su ekvivalentni onima kod zdravih kontrolnih pojedinaca.

Među osobama koje žive sa HIV infekcijom postoji rizična grupa koja zaslužuje posebnu pažnju. Sastoji se od takozvanih imunoloških nereagujućih (INR), osoba koje kontrolišu svoje virusno opterećenje nakon antiretrovirusne terapije, ali samo delimično oporavljaju svoj broj CD4 T-limfocita.

„Naša studija pokazuje da će ovim INR-ima možda biti potrebna dodatna doza 28 dana nakon prve vakcinacije da bi se stvorio efikasan odgovor T ćelija i na taj način bili zaštićeni od boginja majmuna“, objašnjava Robert Guerri, kliničar iz bolnice del Mar koji je koordinirao studiju vakcinacije i takođe je vanredni profesor UPF. Zajedno, nova otkrića naglašavaju važnost specifičnih studija o imunološkom odgovoru među ljudima sa HIV-om, posebno onima sa nižim brojem CD4 belih krvnih zrnaca.

Pre izbijanja majmunskih boginja u proleće 2022. godine, vakcina JINNEOS je primenjivana subkutano da bi se zaštitila populacija. Međutim, zbog povećanih zahteva za vakcinom, u avgustu 2022. američke i evropske zdravstvene vlasti predložile su intradermalni put primene JINNEOS vakcine.

Ovim putem, vakcina se oslobađa u gornji sloj kože, gde se nalaze mnoge imune ćelije. Ono što je najvažnije, ova procedura proširuje dostupne doze vakcine za faktor pet, povećavajući dostupnost vakcine bez ugrožavanja njene efikasnosti.

Za razliku od odgovora T-ćelija HIV-1 inficiranih pojedinaca koji su primili JINNEOS vakcinu supkutano, sve osobe koje su primile vakcinu intradermalno izazvale su značajan odgovor T-ćelija. Stoga je intradermalna vakcinacija bila efikasnija u aktiviranju specifičnog antivirusnog imuniteta.

„Naši rezultati jasno podržavaju predloženi put vakcinacije koji štedi dozu i za zaštitu imunokompromitovanih pojedinaca kojima je vakcina najpotrebnija“, dodaje Andreas Mejerhans, istraživač ICREA i redovni profesor UPF-a, koji je koordinirao eksperimentalni deo studije.

Ova studija daje ranu indikaciju o tome kako najbolje nastaviti sa preventivnom vakcinacijom protiv majmunskih boginja u grupi osoba sa visokim rizikom od infekcije. Međutim, dalje studije bi trebalo da potvrde i prošire zapažanja dobijena od malog broja vakcinisanih pojedinaca.