Evo zašto treba da pevate dečije pesme svom novorođenčetu

Evo zašto treba da pevate dečije pesme svom novorođenčetu

Bebe koje su stare samo nekoliko meseci naučiće više iz dečijih pesama i drugih pevačkih priča nego standardnog ćaskanja za bebe, pokazalo je novo istraživanje koje se bavi temeljima jezika kod beba.

To je zato što njihov mozak prvo nauči da obrađuje ritam govora – što im pomaže da počnu da razlikuju reči – mnogo pre nego što mogu da razlikuju različite zvukove koji čine reči, što se čini da se pojavljuje sa oko sedam meseci.

Studija je koristila snimanje mozga da bi testirala reakcije mladih beba na ritmičke informacije (naglašavanje različitih slogova i varijacija u tonu) u poređenju sa fonetskim informacijama (najmanji zvučni elementi govora, poput zvukova ‘pa’ naspram ‘ba’).

Prema timu istraživača sa Univerziteta Kembridž u Velikoj Britaniji i Univerziteta u Dablinu u Irskoj, skeniranje mozga otkrilo je da novorođenčad nije spremna da u potpunosti obrađuje fonetske informacije u prvih nekoliko meseci svog života.

„Naše istraživanje pokazuje da se pojedinačni zvuci govora ne obrađuju pouzdano do oko sedam meseci, iako većina beba već u ovom trenutku može da prepozna poznate reči kao što je „boca“,“ kaže neuronaučnik Uša Gosvami sa Univerziteta u Kembridžu.

„Od tada se pojedinačni glasovi govora i dalje dodaju veoma sporo – presporo da bi bili osnova jezika.“

Obrasci moždane aktivnosti evidentirani su u kohorti od 50 beba u dobi od četiri, sedam i jedanaest meseci dok su gledali video na kojem učiteljica u osnovnoj školi peva stihove. Algoritam napravljen po meri je zatim korišćen za analizu moždanih talasa da bi se videlo kako se ovi zvuci tumače.

Očitavanja moždane aktivnosti su upoređena sa sličnim skeniranjima odraslih da bi se videlo kako napreduje razumevanje jezika. Istraživači su otkrili da se fonetsko kodiranje pojavilo postepeno, počevši od labijalnih zvukova (poput ‘b’ kod beba) i nazalnih zvukova (poput ‘m’ u mumiji).

Međutim, tim je uočio konzistentnije odgovore na obrazac dečijih pesama, poput melodije i porasta i pada tona, pre isteka sedam meseci. Zajedno sa rezultatima sestrinske studije, ovo sugeriše da učenje jezika počinje ritmom.

„Bebe mogu da koriste ritmičke informacije poput skele ili skeleta da dodaju fonetske informacije“, kaže Gosvami.

„Na primer, mogli bi da nauče da je ritamski obrazac engleskih reči tipično jak-slab, kao u ‘tata’ ili ‘mama’, sa naglaskom na prvom slogu. Oni mogu da koriste ovaj obrazac ritma da pogode gde se jedna reč završava a druga počinje pri slušanju prirodnog govora“.

Do sada je opšti konsenzus bio da jezik učimo fonetski, sastavljajući blokove da bismo formirali reči, a zatim rečenice, a zatim nastavljamo odavde. Ali ovo ne objašnjava u potpunosti neke varijacije u razvoju jezika.

Ova studija podržava ideju da je ritam čak važniji od fonetike u razvoju govora, a određeni ritam – sa jakim slogom oko dva puta u sekundi – je nešto što dele svi jezici širom sveta.

„Roditelji bi trebalo da pričaju i pevaju svojim bebama što je više moguće ili da koriste govor usmeren na bebe poput pesama za decu, jer će to uticati na jezički ishod“, kaže Gosvami.