Si: Ponovno ujedinjenje sa Tajvanom je „neizbežno“

Si: Ponovno ujedinjenje sa Tajvanom je „neizbežno“

Kineski predsednik Si Đinping izjavio je da je ponovno ujedinjenje Tajvana i kopna Kine „istorijska neizbežnost“, navodi Rojters. Si je to komentarisao dok se ostrvo priprema za održavanje spornih parlamentarnih i predsedničkih izbora.

„Ponovno ujedinjenje domovine je istorijska neizbežnost“, rekao je Si u svom novogodišnjem obraćanju u nedelju, prema prevodu novinske agencije. „Sunarodnici sa obe strane Tajvanskog moreuza treba da budu vezani zdravim smislom i da učestvuju u slavi podmlađivanja kineske nacije“, dodao je on.

U zvaničnom prevodu državne novinske kuće Sinhua koristio se jednostavniji izraz, citirajući Sija koji je rekao „Kina će se sigurno ponovo ujediniti, a svi Kinezi sa obe strane Tajvanskog moreuza treba da budu vezani zdravim smislom“.

Si je kraće pomenuo ujedinjenje tokom prošlogodišnje poruke, navodeći samo da su ljudi sa obe strane Tajvanskog moreuza „članovi jedne te iste porodice“. Međutim, na Tajvanu će sredinom januara biti održani predsednički i parlamentarni izbori, a istraživanja javnog mnjenja trenutno pokazuju potpredsednika vladajuće Demokratske partije (DPP) Lai Ching-tea na čelu za predsednika.

Lai je sebe opisao kao „radnika za nezavisnost Tajvana“, dok ga Peking vidi kao „rušitelja mira preko Tajvanskog moreuza“, navodi kineska Kancelarija za poslove Tajvana.

Tajvan je vladao sam sobom otkako su nacionalističke snage predvođene Čang Kaj Šekom pobegle na ostrvo 1949. godine, nakon što su izgubile građanski rat od komunista. Zvaničan stav Pekinga je da će nastojati da mirno ponovo ujedini ostrvo sa kopnom Kine, uz zadržavanje prava na upotrebu vojne sile ako bude potrebno.

Si nije pomenuo vojnu silu u svom novogodišnjem govoru. Prošlog meseca, kineska vlada je pojasnila da deklaracija o nezavisnosti Tajpeja „znači rat“.

Godine 1971. UN su priznale vladu u Pekingu kao legitimnu vladu Kine, što je dovelo do toga da mnoge zemlje ukinu svoje priznanje Tajvana. Od 1972. SAD su prihvatile, ali ne i podržale, stav Pekinga da „postoji samo jedna Kina i da je Tajvan deo Kine“.