Mikrobi creva mogu odrediti odgovor pacijenata na lek koji odlaže početak dijabetesa tipa 1

Mikrobi creva mogu odrediti odgovor pacijenata na lek koji odlaže početak dijabetesa tipa 1

Mikrobiom nudi zbirku podataka o zdravlju i bolestima, a nova otkrića sugerišu da antitela na crevne mikrobe mogu odrediti koliko dobro pacijenti reaguju na novi lek sa monoklonskim antitelom koji odlaže početak dijabetesa tipa 1.

Naučnici sve više otkrivaju da mikrobiom creva ima neočekivane veze sa zdravljem i bolestima. Istraživanje osovine creva i mozga, na primer, otkrilo je iznenađujuću vezu između crevnih mikroba i mentalnog zdravlja. Ali medicinski istraživači kažu da je lista duža i da je veza sa crevnim mikrobama jednako složena.

Sada su podaci kliničkih ispitivanja omogućili istraživačima da prate kako mikrobiom creva može uticati na odgovor pacijenata na tepluzimab, lek koji odlaže dijabetes tipa 1. Terapija monoklonskim antitelima cilja na T ćelije i sprečava ih da unište beta ćelije koje proizvode insulin. Antitelo je prvi tretman koji je odobrila američka Uprava za hranu i lekove za odlaganje metaboličkog poremećaja kod osoba sa visokim rizikom.

FDA je odobrila lek na osnovu rezultata randomizovanog kliničkog ispitivanja poznatog kao TrialNet-10 studija, ili skraćeno TN-10 studija. Medicinski istraživači sa Univerziteta u Torontu ponovo su pregledali ispitivanje TN-10, proučavajući više od 200 uzoraka krvi od 63 učesnika pre i posle terapije teplizumabom.

Nalazi iz analize u Torontu, objavljeni u časopisu Science Translational Medicine, bacaju novo svetlo na odnos imunog sistema i mikrobioma, otkrivajući kako mikrobi creva mogu da oblikuju napredovanje dijabetesa tipa 1. Sa ovim novim znanjem u ruci, kliničari bi mogli bolje da odrede pacijente za koje je najverovatnije da će reagovati na teplizumab.

Nekada poznat kao juvenilni dijabetes, jer poremećaj najčešće počinje u detinjstvu, stanje je povezano sa konstelacijom potencijalnih uzroka. Poremećaj je vezan za preokret imuni sistem, koji uništava beta ćelije koje proizvode insulin u Langerhansovim ostrvima pankreasa. Uništavanje beta ćelija dovodi do doživotne zavisnosti od insulina.

Lekari kažu da postoje još dva moguća uzroka dijabetesa tipa 1: genetska predispozicija za ovu bolest i izloženost određenim virusima. U svakom slučaju – neispravna DNK ili izloženost virusu – krajnji rezultat je napad T ćelija na beta ćelije u pankreasu. Dijabetes tipa 1 je kategorisan kao autoimuna bolest, ali je preciznije definisan kao autoinflamatorno stanje.

„Terapije usmerene na imunitet imaju efikasnost u lečenju autoinflamatornih bolesti“, piše Kvin Juhui Ksi, vodeći autor novog istraživanja objavljenog u časopisu Science Translational Medicine. „Na primer, tretman sa teplizumabom specifičnim za T ćelije antitela na CD3 odložio je početak bolesti kod učesnika sa visokim rizikom od dijabetesa tipa 1 u ispitivanju TrialNet 10.

„Međutim, heterogenost u terapijskim odgovorima u TrialNet-10 i drugim ispitivanjima imunoterapije identifikuje nedostatke u razumevanju progresije bolesti i odgovora na lečenje“, dodao je Ksi, istraživač na Odeljenju za medicinsku biofiziku na Univerzitetu u Torontu u Kanadi.

FDA je odobrila tepluzimab u novembru 2022. usred nalaza koji su otkrili da svi pacijenti u studiji TN-10 nisu imali iste koristi. Razlog za to neslaganje, Ksi sada kaže, može se objasniti specifičnim komenzalnim bakterijama. Komenzalne bakterije su takozvane „prijateljske bakterije“. Oni čine mikrobiotu, raznoliku zajednicu koja broji trilione koji naseljavaju mukozne i epidermalne površine kod ljudi. Ove bakterije igraju ključnu ulogu u odbrani od patogena i očigledno kao odgovor na lek teplizumab.

„Istražili smo odgovore anti-komenzalnih antitela na panel taksonomski različitih vrsta crevnih bakterija u serumima učesnika TN-10 pre i posle tretmana teplizumabom ili placebom“, napisao je Ksi.

Tim iz Toronta teoretizirao je da se razlike u odgovorima pacijenata mogu objasniti anti-kommenzalnim antitelima usmjerenim protiv komenzalnih mikroba u mikrobiomu crijeva. Tim je zatim analizirao profile antitela u 228 uzoraka seruma od 63 učesnika u ispitivanju TN-10 pre i posle tretmana teplizumabom.

Pacijenti koji su imali dugotrajniji odgovor antitela na tri vrste crevnih bakterija – Bifidobacterium longum, Enterococcus faecalis i Dialister invisus – imali su više vremena na terapiji teplizumabom pre nego što im je dijagnostikovan dijabetes tipa 1. Podaci iz kliničkog ispitivanja otkrili su da pacijenti sa jačim imunološkim odgovorom na tri crevna mikroba imaju tendenciju da dobiju najveću korist od efekata leka koji odlaže bolest.

„Intestinalni mikrobiom je potencijalni izvor biomarkera“, zaključio je Ksi, napominjući da je tim iz Toronta „ranije izvestio da su odgovori antitela na komenzalne bakterije creva povezani sa dijagnozom dijabetesa tipa 1, što sugeriše da određeni antimikrobni imuni odgovori mogu pomoći u predviđanju početka bolesti.