Tradicionalni pristupi prevenciji samoubistava fokusiraju se na identifikaciju pojedinca u opasnosti, ali stope samoubistava i dalje ostaju visoke u Australiji. Novi pristup istraživača se fokusira na pitanje „kada je osoba u opasnosti?“ umesto „ko je u opasnosti?“, koristeći algoritam koji upozorava na povećan kratkoročni rizik od samoubistva.
Preliminarno istraživanje sprovedeno u psihijatrijskoj bolnici u Pertu koristi podatke prikupljene putem iPad upitnika od preko 20.000 pacijenata tokom više od jedne decenije. Analizirajući obrasce podataka od 110 bolničkih pacijenata koji su pokušali samoubistvo, istraživači su identifikovali ključne signale povećanog rizika.
Na dan pokušaja samoubistva, percepcija osobe da je teret porodici i prijateljima značajno se povećala, dok su dan pre pokušaja samoubistva pacijenti prijavili povećan gubitak nade u životu i shvatili su da ne mogu promeniti važne stvari.
Algoritam koji je razvijen na osnovu ovih podataka sada se koristi u bolnici kako bi osoblje bilo upozoreno na pacijente sa povećanim rizikom, olakšavajući ciljane intervencije.
Istraživači napominju da su ključni signali, kao što su percepcija tereta i beznađa, često nesrazmerni stvarnosti. Stoga, kliničko osoblje radi sa pacijentima kako bi im pomoglo da reevaluiraju ova uverenja i razviju strategije suočavanja.
Cilj je testirati ovaj pristup na većem broju pacijenata i proširiti ga na zajednicu, uključujući praćenje učenika i daljinsko praćenje osoba sa rizikom od samoubistva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
Iako je ovo samo jedan aspekt prevencije samoubistava, istraživači veruju da bi kombinacija novih pristupa i tradicionalnih metoda mogla doprineti smanjenju stopa samoubistava.
