Da li geni koji kodiraju atletsko povećanje srca nose rizik od budućih srčanih problema?

Da li geni koji kodiraju atletsko povećanje srca nose rizik od budućih srčanih problema?

Nova značajna studija koja je uključivala 281 elitnog sportistu iz Australije i Belgije otkrila je da svaki šesti ima merenja koja obično ukazuju na smanjenu funkciju srca.

Genetska analiza objavljena u Circulation koju su sproveli naučnici u Australiji i Belgiji otkrila je da su ti sportisti takođe imali obogaćenje gena povezanih sa oboljenjem srčanog mišića.

Stoga, genetska predispozicija može biti „pod stresom“ vežbanjem da izazove duboke promene u srcu. Međunarodna saradnja će nastaviti da prati sportiste tokom dužeg perioda kako bi se utvrdile posledice po zdravlje srca.

Vanredni profesor Andre la Gerče, koji vodi laboratoriju HEART koju zajednički podržavaju Institut St Vincent u Melburnu i Institut za kardiološka istraživanja Victor Chang u Sidneju, kaže da nalazi naglašavaju potrebu za daleko bližim praćenjem zdravlja srca elitnih sportista.

A/Prof La Gerche kaže: „Odavno znamo da elitni sportisti imaju veoma različita srca u odnosu na opštu populaciju. Vežbanje promoviše duboke promene srca. Srce je veliko kod svih elitnih sportista, ali i dalje postoje značajne varijacije u rasponu od velikih do ogromnih. Dugoročni značaj najekstremnijih promena još nije siguran.

„Otkrili smo da je svaki šesti sportista imao smanjenu funkciju pumpanja srca, kao i da smo po prvi put pokazali ulogu koju genetika igra u funkciji srca kod ovih sportista.

„Želimo da naše sportiste očuvamo zdravim i sprečimo ih da dožive iznenadni srčani zastoj. Što bolje razumemo srce sportista, to ćemo više moći da identifikujemo rizike pre tragedije.“

Profesor Guido Claessen, povezan sa bolnicom Jessa, Univerzitetom Haselt i KU Leuven u Belgiji, kaže da nalazi prvenstveno govore za pažljivo kardiološko praćenje elitnih sportista i da bi genetski skrining u budućnosti mogao postati deo preventivnih pregleda koje vrhunski sportisti primiti.

„Značaj najekstremnijih promena na duge staze treba dalje da se istraži. Od ključne je važnosti da nastavimo da pratimo ove sportiste tokom dugoročnog perioda kako bismo utvrdili buduće zdravstvene efekte—koji bi se mogli pokazati pozitivnim ili negativnim“, kaže profesor Klasen.

Tim međunarodnih istraživača je sada angažovao preko 400 elitnih sportista izdržljivosti, uključujući pobednike najvećih svetskih biciklističkih trka, da učestvuju u Pro@Heart studiji. Ova analiza prvih 281 atletskih muškaraca i žena obavljena je korišćenjem istih najsavremenijih vežbi i snimanja srca u šest gradova širom Australije i Belgije.

Profesorka Diane Fatkin, sa Instituta za kardiološka istraživanja Victor Chang, koja je uz vanrednu profesoricu Eleni Giannoulatou preduzela genetsku analizu sportista, kaže da je ova studija bila prva u svijetu koja je sagledala ulogu genetike u podložnosti DCM-u kod sportista.

„Fenomen srca sportista je odavno poznat, ali mi smo bili prvi tim koji je istraživao ulogu koju genetska struktura sportiste igra u funkciji i strukturi srca. Ono što smo otkrili je da postoje mnogo dublje promene nego što se mislilo i da veliki broj ovih sportista ima izmenjenu funkciju srca“, kaže profesor Fatkin.

„Veoma je važno da ne mislimo o ovim sportistima da imaju bolesna srca jer oni i dalje mogu da funkcionišu na veoma visokom nivou. Ali ne znamo kakav će biti dugoročni efekat i da li to znači da će ovi sportisti nastaviti razviti kardiomiopatiju“.

Profesor Hajn Hajdbuhel sa Univerzitetske bolnice u Antverpenu (UZA) kaže da je sada od vitalnog značaja nastaviti da prati istu grupu sportista u narednih 25 godina da bi se videlo da li zaista imaju probleme sa srcem.

„Redovno vežbanje je povezano sa jasnim zdravstvenim prednostima. Ali možda postoji mala grupa sa genetskom predispozicijom koja je dobra za razvoj elitnog sportskog srca u mladosti, ali bi mogla biti opasna na duge staze ako bi nastavili da vežbaju u ovom trenutku. visok nivo.

„Glavni cilj našeg istraživanja je da sportsku praksu učinimo bezbednom za sve učesnike. Bolje razumevanje interakcije između genetskih karakteristika i intenzivnog vežbanja je važan korak ka ovom cilju“, zaključuje profesor Hajdbuhel.