Studija otkriva istoriju i nestanak dugodlakih pasa

Studija otkriva istoriju i nestanak dugodlakih pasa

Malo poznatu lozu pasa sa krznom toliko gustim da je ispreteno u ćebad milenijumima su selektivno uzgajali Indijanci sa severozapada Pacifika do njenog brzog nestanka nakon evropske kolonizacije, pokazala je studija časopisa Nauka u četvrtak.

Novo istraživanje zasnovano je na genetskoj analizi „ovčetine“, jednog od poslednjih preživelih vunastih pasa Coast Salisha čija je koža poslata u Smitsonijan u nastajanju 1859. godine, da bi bila uglavnom zaboravljena do ranih 2000-ih.

Intervjui koje su dali koautori plemena Coast Salish, u međuvremenu su otkrili da su psi zauzimali ranije potcenjen visok status u domorodačkim društvima, koja su poštovala životinje kao članove porodice i ukrašavala svoje najdragocenije predmete svojim amblemom.

Runo pasa je šišano kao ovce, a tkalci iz Coast Salisha koristili su vunu za izradu ćebadi i korpi koje su služile u ceremonijalne i duhovne svrhe.

„Uvek sam bila radoznala zašto i kako su pretkolonijalni autohtoni psi u Americi izumrli nakon dolaska Evropljana“, rekla je za AFP glavni autor Odri Lin, molekularni biolog koji trenutno radi u Američkom muzeju prirodne istorije.

Gde i kada su psi prvi put pripitomljeni ostaje nejasno, ali je jasno da su neki od prvih ljudi koji su se naselili u Americi sa sobom doveli svoje pseće pratioce od pre 15.000 godina.

Međutim, u rasponu od nekoliko vekova zapadnih doseljenika, ove rase su gotovo zbrisane – a savremeni američki psi sadrže izuzetno malo genetskog materijala svojih izgubljenih rođaka.

Lin je prvi put naišla na Mutona kada je radila kao postdoktorski istraživač u Smithsonian-u, i bila je iznenađena i uzbuđena kada je saznala da gotovo da nije rađeno na genetici vunastih pasa, koja je nestala na prelazu iz 20. veka.

Na osnovu genetske analize, vunasti psi su se odvojili od drugih linija pre do 5.000 godina, što je datum koji je u skladu sa arheološkim nalazima u regionu.

„Pronašli smo znakove depresije kod inbridinga, što pokazuje da je… reprodukcija bila veoma pažljivo održavana tokom veoma dugog vremenskog perioda“, rekao je Lin – ponavljajući izveštaje domorodaca da se uzgoj pasa odvijao u izolovanim ograđenim prostorima ili na obalnim ostrvima.

Mutonova sopstvena genetika pokazala je da je bio 85 odsto predkolonijalan uprkos tome što je živeo decenijama nakon uvođenja evropskih rasa, potkrepljujući ideju da su starosedeoci održavali čistoću loze sve dok psi nisu izbrisani.

Analizom 11.000 gena u Muttonovom genomu, tim je identifikovao 28 sa vezama za rast kose i regeneraciju folikula, pronalazeći slične markere kod vunastih mamuta i kod ljudi sa retkim urođenim abnormalnostima.

Dok je Muttonov DNK ispričao priču o njegovoj lozi, ispitivanje hemijskih potpisa ugljenika i azota takođe je ponudilo snimak ove osobe tokom njegovog kratkog 1,5 godine života.

Ovo je otkrilo da se štene Muton jelo melasom i kukuruznim brašnom, ali da se kasnije okrenuo lovačkoj ishrani dok je putovao severozapadom Pacifika pod brigom etnografa Džordža Gibsa, koji je bio deo ekspedicije za rešavanje graničnih pitanja između Sjedinjenih Država i Britanije. Kanada. —Kulturni genocid-

Ali priča bi ostala nepotpuna bez konteksta koji su pružili starješine sa obale, čuvari znanja i majstori tkalci, čije su usmene istorije dugo ignorisane, ako ne i potpuno odbačene od strane zapadnih istraživača.

Dominantna priča bila je da su autohtone zajednice jednostavno izgubile interesovanje za brigu o svojim psima nakon pojave proizvedenog tekstila, ali koautor Majkl Pavel, nosilac tradicije indijanske nacije Skokomish, rekao je da ništa ne može biti dalje od istine.

„Ono o čemu smo saznali je da se naš narod susreo sa veoma nepovoljnim delom istorije koji je karakterisan kolonizacijom, genocidom i asimilacijom – iskorenjeni su svi i svaki aspekt našeg života koji nas je povezivao sa našom tradicionalnom kulturom, ceremonijama i istorijom.

Vunaste pse odgajale su isključivo visokorangirane žene, što je praksa koja je odmah izazvala nevolje kolonijalnih hrišćanskih misionara.

Štaviše, velike boginje koje su doneli Evropljani su u nekim slučajevima zbrisale 90 procenata stanovništva sela Coast Salish, ostavljajući preživelima malo sredstava da se brinu o svojim voljenim životinjama.