Naučnici pokazuju da su drveće u vlažnijim regionima osetljivije na sušu

Naučnici pokazuju da su drveće u vlažnijim regionima osetljivije na sušu

Ova praznična sezona donosi iznenađujuće vesti o vašoj božićnoj jelki. Naučnici su upravo otkrili da je u globalu drveće koje raste u vlažnijim regionima osetljivije na sušu. To znači da ako vaše drvo potiče iz vlažnije klime, verovatno je pokvareno generacijama.

Naučnici su dugo raspravljali o tome da li sušni uslovi čine drveće manje ili više otpornim na sušu. Čini se intuitivnim da će drveće koje živi na svojim biološkim granicama biti najranjivije na klimatske promene, jer bi ih čak i samo malo dodatnog stresa moglo dovesti do ivice. S druge strane, ove populacije su se prilagodile oštrijim uslovima, tako da bi mogle biti sposobnije da izdrže sušu.

Prema novoj studiji u časopisu Science koju su sproveli istraživači sa UC Santa Barbara i UC Davis, veća dostupnost vode mogla bi da „pokvari“ drveće smanjenjem njihove adaptacije na sušu.

„I to je zaista kritično za razumevanje kada razmišljamo o globalnoj ranjivosti šumskih zaliha ugljenika i zdravlja šuma“, rekla je ekolog Džoan Dadni, docent na UCSB-ovoj školi za nauku o životnoj sredini i menadžmentu u Bren i u Programu za studije životne sredine. „Ne želite da budete ‘razmaženo’ drvo kada se suočite sa velikom sušom.“

Dudni i njeni koautori očekivali su da će drveće koje raste u najsušnijim regionima biti osetljivije na sušu, jer već živi na ivici svojih granica. Štaviše, modeli klimatskih promena predviđaju da će ovi regioni doživeti brže sušenje od vlažnijih regiona. Ova promena klime mogla bi da izloži drveće uslovima koji prevazilaze njihovu sposobnost prilagođavanja.

Da bi izmerili osetljivost na sušu, autori su analizirali 6,6 miliona uzoraka prstenova drveća iz 122 vrste širom sveta. Za svaku godinu merili su da li drvo raste brže ili sporije od proseka na osnovu širine prstena. Povezali su ove trendove sa istorijskim klimatskim podacima, uključujući padavine i temperaturu.

Tim je zatim uporedio reakcije na sušu u različitim regionima. „Kako se krećete ka sušoj ivici raspona vrste, drveće postaje sve manje osetljivo na sušu“, rekao je glavni autor Robert Heilmair, ekonomista za životnu sredinu takođe u Programu za studije životne sredine i u školi Bren. „Ta stabla su zapravo prilično otporna.“

Dudnei, Heilmair i njihov koautor Frensis Mur su delimično inspirisani radom profesorke UCSB Tamme Carleton o efektima klimatskih promena na ljudsku populaciju.

„Ovaj rad naglašava vrednost međudisciplinarnog naučnog rada“, dodao je Mur, vanredni profesor na UC Davis. „Uspeli smo da prilagodimo metode iz ekonomije koje su prvobitno razvijene da bismo proučavali kako se ljudi i preduzeća prilagođavaju promenljivoj klimi i da ih primenimo na ekološki kontekst da bismo proučavali osetljivost šuma na sušu.

„Talas vrućine će verovatno ubiti više ljudi na hladnom mestu kao što je Sijetl nego u toplijim gradovima kao što je Feniks“, rekao je Hajlmajr. Jugozapad je već prilično vruć, pa toplotni talasi tamo prže. Ali gradovi u regionu su prilagođeni ekstremnoj klimi, ističe on. Sada znamo da šume pokazuju slične trendove.

Nažalost, predviđeno je da topliji regioni u narednim decenijama postanu nesrazmerno suvi. „Postoji prilično veliki deo raspona vrsta koji će se suočiti sa potpuno novom klimom, nečim što te vrste danas ne vide nigde u svom rasponu“, objasnio je Heilmair. Autori su otkrili da će 11% prosečnog raspona vrsta u 2100. biti suvlje od najsušnijih delova njihovog istorijskog područja. Ovo se povećava na preko 50% za neke vrste.

„Uopšteno govoreći, naše istraživanje naglašava da vrlo malo šuma neće biti pogođeno klimatskim promenama“, rekao je Dudni. „Čak i vlažnije šume su ugroženije nego što smo mislili.“

Ali postoji i druga strana medalje. Vrste imaju rezervoar zaliha koji izaziva sušu u sušnijim delovima svog areala koji bi mogao da podstakne šume u vlažnijim oblastima.

Prethodna istraživanja UCSB-a otkrila su da mnoge vrste imaju kapacitet da se prilagode promenama životne sredine. Međutim, ovi istraživači su takođe otkrili da drveće polako migrira sa jedne generacije na drugu. To znači da bi ljudska intervencija — kao što je potpomognuta migracija — mogla biti neophodna da bi se iskoristila prednost ove genetske raznolikosti.

Bez obzira da li vaše božićno drvce raste u suvom ili vlažnom regionu, verovatno će doživeti pad rasta u budućnosti. Ali razumevanje kako će drveće reagovati na klimatske promene može pomoći da se obezbedi budućnost Tannenbauma i njegovih divljih kolega.