Čini se da eksperimentalna vakcina obećava kao prevencija retkog karcinoma povezanog sa HPV-om

Čini se da eksperimentalna vakcina obećava kao prevencija retkog karcinoma povezanog sa HPV-om

Eksperimentalna vakcina protiv humanog papiloma virusa—HPV—izgleda da je bezbedna, i što je najvažnije, koristi pacijentima koji razviju redak rak disajnih puteva koji se manifestuje kao rekurentne opstruktivne izrasline koje zahtevaju desetine, ponekad, stotine operacija tokom celog života kako bi se tumori sprečili.

Mala klinička studija faze 1 na samo 15 pacijenata poslužila je kao dokaz koncepta, pokazujući da rekurentna respiratorna papilomatoza, kancerogeni poremećaj gornjih disajnih puteva, može reagovati na terapijsku vakcinaciju. Tumori su uzrokovani humanim papiloma virusom tipa 6 ili tipa 11.

Pišući u Science Translational Medicine, naučnici u Centru za imunološku onkologiju, odeljenju američkog Nacionalnog instituta za rak u Bethesdi, Merilend, pozabavili su se problemom rekurentne respiratorne papilomatoze testiranjem strategije vakcine dizajnirane da spreči razvoj tumora. Dr Skot M. Norberg, vodeći autor istraživanja, piše da evolutivni pristup ima za cilj da obezbedi put za prevenciju stanja za koje ne postoji lek.

„Rekurentna respiratorna papilomatoza, RRP, je redak, iscrpljujući neoplastični poremećaj uzrokovan hroničnom infekcijom humanim papiloma virusom tipa 6 ili 11 i karakterisan rastom papiloma u gornjem aerodigestivnom traktu“, piše Norberg u časopisu. „Ne postoji odobrena medicinska terapija, a pacijentima su potrebne ponovljene procedure uklanjanja gomile kako bi održali funkciju glasa i disajnih puteva.

Norberg je dodao da neki ljudi sa hroničnom HPV infekcijom koji razviju RRP zahtevaju zapanjujući broj hirurških procedura da bi održali skoro normalnu funkciju glasa i disanja. „Pacijentima je često potrebno desetine do stotine procedura tokom svog života. Za razliku od drugih karcinoma povezanih sa HPV-om, papilomatoznim lezijama pacijenata sa RRP nedostaju mutacije pokretača, što implicira ćelijsku disfunkciju povezanu sa HPV-om kao primarni uzrok RRP-a“, primetio je Norberg.

Dok se ispitivanja faze 1 obično posmatraju kao preliminarni korak pre rigoroznijeg kliničkog testiranja, rano testiranje ovog ispitivanja je važno jer rezultati sugerišu da terapeutska vakcinacija može da ojača odbranu imunog sistema protiv RRP. Nalaz se vidi kao tračak nade za pacijente i onkologe koji nemaju druge opcije lečenja osim višestrukih invazivnih procedura.

Većina ljudi je upoznata sa HPV-om kao zloglasnim uzrokom raka grlića materice, ali hronične infekcije uzrokovane HPV-om 6 ili HPV-om 11 mogu dovesti do RRP-a, koji je obeležen izraslinama nalik bradavicama u gornjim disajnim putevima. Jedini izlaz za pacijente su ponovljene operacije koje uklanjaju izrasline, ali ne mogu da se pozabave osnovnom biologijom koja je dovela do njihovog nastanka. Lekari pozivaju na manje invazivnu metodu za lečenje obolelih pacijenata; sada, naučnici su možda na pravom putu sa pristupom da u potpunosti spreče rak.

„Terapeutska vakcinacija može dovesti do razvoja odgovora T ćelija usmerenih na antigen i kliničke aktivnosti kod virusnih poremećaja“, primetio je Norberg, pozivajući se na hipotezu koju su on i njegove kolege zadržali u istraživanju. Dodao je da „upotreba platformi za nehumane adenovirusne vakcine sa velikim kapacitetom genetskog opterećenja omogućava razvoj odgovora T ćelija na višestruke mete antigena“.

U suđenju, Norberg i saradnici su testirali terapijsku vakcinu koja je koristila vektor adenovirusa gorile. Deaktivirani adenovirus preneo je teret vakcine u ćelije 15 učesnika. Tim je davao različite doze vakcine – PRGN-2012 – svakom učesniku koji je tokom godina razvio teške papilome koji nisu reagovali na prethodne tretmane.

Studija je otkrila da su pacijenti dobro tolerisali vakcinu, doživljavajući samo nekoliko blagih neželjenih efekata. Polovina grupe tretirane najvećom dozom pokazala je potpune odgovore, definisane kao da nisu bile potrebne nikakve operacije godinu dana nakon tretmana. Analize su pokazale da je vakcina delovala širenjem perifernih HPV-specifičnih T ćelija.

„Da bi se procenio klinički odgovor na PRGN-2012, broj klinički indikovanih intervencija u 12 meseci nakon studijskog tretmana upoređen je sa brojem klinički indikovanih intervencija u 12 meseci pre studijskog tretmana“, napisao je Norberg. „Korišćenje svakog pacijenta kao sopstvene kontrole za osnovnu proceduru učestalosti je neophodno zbog heterogenosti u ozbiljnosti bolesti između pacijenata i omogućava standardizovanu procenu kliničke aktivnosti.“

Terapijska vakcinacija sa PRGN-2012 rezultirala je kliničkom koristi kod polovine pacijenata, a odgovor je bio povezan sa tumorskim mikrookruženjem koje bi moglo da promoviše HPV-specifične T-ćelijske odgovore, otkrio je tim. S obzirom na to da je ovo ispitivanje prve faze, dobijeni podaci ukazuju na korist za pacijente. Stoga je dalji klinički razvoj PRGN-2012 za pacijente sa RRP opravdan, zaključili su Norberg i kolege.