Kada porast nivoa mora preti obalnim močvarama, nemojte tražiti pomoć od reka

Kada porast nivoa mora preti obalnim močvarama, nemojte tražiti pomoć od reka

Usred klimatskih promena, veliki projekti uklanjanja brana privukli su pažnju kao rešenje za gubitak obalnih močvara koje smanjuju poplave, filtriraju vodu i obezbeđuju stanište divljih životinja. Ali u radu koji se pojavljuje u časopisu Nauka, istraživači zaključuju da ova strategija neće funkcionisati u većini reka u SAD.

Razlog, kako su rekli, nije dovoljno taloga. Od skoro 5.000 analiziranih reka, skoro tri od svake četiri reke nisu mogle da isporuče dovoljno sedimenta da odgovaraju porastu nivoa mora u njihovim povezanim obalnim područjima. Skoro polovina je bila manja od potrebne količine sedimenta za najmanje 10 puta.

Ovo je prva nacionalna studija koja ispituje koliko bi sedimenta reke mogle da deponuju u priobalna područja. Do sada su se istraživanja fokusirala na nekoliko veoma velikih reka poput Misisipija i strmih reka kao što je Elva u Vašingtonu, koje nisu reprezentativne za većinu drugih u susednim Sjedinjenim Državama.

Prema istraživačima, većina slivova u SAD je mala i nisu vodeći izvor nakupljanja sedimenta u močvarama. Na ovim malim rekama postoji većina brana.

Naučnik za istraživanje Scott Ensign, dr., iz Stroud Vater Research Center, neprofitne organizacije koja proučava slatkovodne tokove i reke širom sveta, predvodio je studiju. Rekao je: „Elva je dete sa plakata za projekat uklanjanja brana kojim se obnavlja obalni sediment, i to sa dobrim razlogom: oslobodila je ogromnu količinu sedimenta i peska“.

„Međutim, reke duž istočne i zalivske obale su manje strme nego na zapadnoj obali i imaju manje nanosa koji bi potencijalno mogli da dođu do močvara – močvarnih područja koja su veća i zahtevaju više sedimenta da bi se držala iznad mora. ne zbrajajte.“

dr Christopher Craft, profesor na Univerzitetu u Indijani koji se fokusira na obnovu močvara i klimatske promjene, rekao je: „Opširna i sveobuhvatna prostorna analiza koju su sproveli autori snažno sugeriše da je snabdevanje sedimentom većine obalnih slivova neadekvatno za održavanje plimne močvare kako nivo mora raste. Drugim rečima, sediment ih neće spasiti.“

Ensign i njegovi koautori, Džoan Hols sa Univerziteta Severne Karoline i Erin Pek sa Univerziteta u Masačusetsu, koristili su javno dostupne podatke Geološkog zavoda SAD i Nacionalne uprave za okeane i atmosferu da bi modelirali snabdevanje sedimenta sliva u obalnim močvarama koristeći ArcGIS Pro tehnologija kompanije Esri. Zatim su uporedili svoja predviđanja sa močvarnim područjima širom SAD-a sa prethodno prijavljenim stopama promena.

„Uglavnom, sediment koji spasava većinu močvara od utapanja ne dolazi iz reke uzvodno. Na mnogim mestima na istočnoj obali, uklanjanje brana neće pomoći. Moramo da tražimo negde drugde“, objasnio je Ensign.

Dr Džejms Picuto, profesor geoloških nauka specijalizovan za nauku o rekama na Univerzitetu Delaver, rekao je da su se istraživači pametno pozabavili složenim problemom.

„Ovi rezultati i lokalne varijacije dokumentovane mapiranjem čitavog priobalnog područja SAD pružaju suštinske smernice menadžerima i naučnicima, dokumentujući gde bi se budući napori trebali fokusirati na druge procese izvan sedimenta sliva“, rekao je on.

Takvi napori mogu uključivati pronalaženje načina da se zadrži više mineralnih sedimenata, biljnog materijala i organskog ugljenika u močvarnim zemljištima, objasnio je Donald F. Boesch, profesor emeritus Centra za nauku o životnoj sredini Univerziteta Merilend. On je rekao: „Ovo je tačno i tamo gde im nedostaje sedimenta i gde se sedimenti preusmeravaju da bi se izgradile i održavale močvare gde se beleže visoke stope relativnog porasta nivoa mora, kao što je u delti Misisipija.

Potrebne su buduće studije da bi se izmerilo koliko je sedimenta zarobljeno iza određenih brana i da bi se tačno predvideo njegov uticaj na plimne močvare nizvodno.

Ensign je rekao: „Sve u svemu, najvažnija akcija za spas močvarnih područja sa plimom i osekom je da im se omogući da migriraju uzbrdo. U nekim oblastima, to će zahtevati obnavljanje prirodne hidrologije i očuvanje niskog zemljišta. Direktna primena sedimenta i drugi inženjerski pristupi mogu takođe biti od koristi u veoma lokalnim razmerama.“