Izloženost zagađenju vazduha u materici može uticati na razvoj reproduktivnog sistema

Izloženost zagađenju vazduha u materici može uticati na razvoj reproduktivnog sistema

Od nevidljivih talasa izduvnih gasova dizela do oblaka narandžastog dima koji se guše od sunca, poznato je da zagađenje vazduha šteti dobrobiti disajnih organa. Istraživanja iz Rutgersa sugerišu još jedan razlog da zadržimo dah: zagađen vazduh takođe može da naškodi reproduktivnom zdravlju.

U studiji podataka o zagađenju vazduha u vezi sa markerima reproduktivnog razvoja u detinjstvu, istraživači Rutgersa su otkrili da određeni zagađivači mogu negativno da promene anogenitalno rastojanje, meru prenatalne izloženosti hormonima.

„Ovi nalazi ukazuju na to da zagađenje vazduha može da ometa normalnu aktivnost hormona tokom kritičnih perioda prenatalnog i ranog razvoja bebe, i sumnjamo da poremećaj može imati dugoročne posledice po reproduktivno zdravlje“, rekla je Emili Baret, profesor na Odseku za biostatistiku i Epidemiologiju i glavni autor studije objavljene u časopisu Perspektive zdravlja životne sredine.

Studije poprečnog preseka kod odraslih muškaraca i žena pokazale su da promene u anogenitalnoj udaljenosti — dužini između genitalija i anusa — mogu biti povezane sa nivoima hormona, kao i sa kvalitetom sperme, plodnošću i reproduktivnim poremećajima.

U studijama na životinjama, anogenitalna udaljenost se koristi za određivanje razvojne toksičnosti zagađivača. Jedan merljivi uticaj je na reproduktivni sistem. Kada je anogenitalna udaljenost smanjena kod muških potomaka, to je znak da izloženost toksičnosti ometa proizvodnju fetalnog testosterona, rekao je Barrett.

Istraživači su spekulisali da sličan odnos može postojati i kod ljudi. Da bi testirali svoju hipotezu, Baret i kolege su koristili podatke iz The Infant Development and Environment Studi (TIDES), tekuće longitudinalne studije o trudnicama i njihovoj deci pokrenute 2010. godine u četiri američka grada: Mineapolisu; Rochester, N.I.; San Francisko; i Sijetl. Anogenitalna udaljenost pri rođenju kod dece, a kod dečaka na godinu dana, merena je u okviru programa TIDES.

Ovi podaci su zatim upoređeni sa nivoima azot-dioksida i finih čestica (PM 2,5)—zagađenje česticama 2,5 mikrometara ili manje koje se oslobađaju tokom sagorevanja benzina, ulja, dizela i drveta. Sistem za praćenje zagađenja vazduha kojim je upravljao Univerzitet u Vašingtonu pratio je nivoe zagađenja u stambenim područjima učesnika TIDES tokom trudnoće.

Upoređujući ove dve mere, istraživači su identifikovali vezu između izloženosti zagađenju vazduha tokom ključnih razvojnih prozora i anogenitalne udaljenosti.

Na primer, veća izloženost PM 2,5 tokom takozvanog prozora muškog programiranja na kraju prvog tromesečja, kada muški fetus obično prima nalet hormona, bila je povezana sa kraćom anogenitalnom dužinom pri rođenju.

Istraživači su takođe primetili da je viši PM 2,5 tokom mini puberteta (period u ranom detinjstvu kada je proizvodnja hormona visoka) povezan sa kraćom anogenitalnim rastojanjem kod muškaraca u dobi od jedne godine. Ovi nalazi sugerišu da tokom ranog razvoja može postojati više tačaka da reproduktivni sistem može biti ranjiv na uticaje zagađivača vazduha.

„PM 2.5 je kao trojanski konj“, rekao je Baret, dodajući da čestice mogu da nose metale kao što su kadmijum i olovo, poznate endokrine disruptore. „Kada ovi disruptori ometaju hormone u telu, rezultat bi mogao biti doživotni uticaj na naše zdravlje, od rizika od raka do smanjene sposobnosti začeća deteta.“