Nacionalne šume južne Aljaske ključne su za postizanje klimatskih i ciljeva očuvanja

Nacionalne šume južne Aljaske ključne su za postizanje klimatskih i ciljeva očuvanja

Analize američkih nacionalnih šuma koje su predvodili naučnici Državnog univerziteta Oregon pokazuju da je povećana zaštita za dve šume na Aljasci ključ za postizanje klimatskih ciljeva i ciljeva biodiverziteta.

U radu objavljenom u AGU Advances, istraživači OSU College of Forestry tvrde da su veći napori za očuvanje u nacionalnim šumama Tongass i Chugach na jugu Aljaske ključni zbog njihovog integriteta pejzaža, velikih zaliha ugljenika i obima staništa divljih životinja.

„Temeljnije očuvanje tih šuma od industrijskog razvoja značajno bi doprinelo ublažavanju klimatskih promena i prilagođavanju vrsta suočenih sa ozbiljnim ekološkim poremećajima koji se očekuju u narednih nekoliko decenija, jer klima ubrzano postaje toplija“, kaže Bev zakon države Oregon, koji su vodili studiju.

Sa 16,7 miliona hektara, Tongass je najveća američka nacionalna šuma. Čugač je drugi po veličini sa nešto manje od 7 miliona hektara.

Ne samo da su najveće nacionalne šume, one su i najneoštećenije, rekao je Lo, i obezbeđuju stanište za ikone, ključne vrste kao što su ćelav orao, mrki medved i sivi vuk.

„Te šume su takođe hladne i vlažne, sa zalihama ugljenika na koje samo minimalno utiče šumski požar, zalihe koje će se verovatno povećati kako se klimatske promene menjaju“, rekla je ona. „Zaštita Tongasa i Čugača je visoki prioritet ako želimo da imamo šansu da postignemo globalne ciljeve koji se odnose na klimu i raznolikost vrsta.

Pravo i saradnici na Šumarskom koledžu udružili su se sa istraživačima na Univerzitetu Južni Oregon, Centru za istraživanje klime Voodvell i EcoSpatial Services L.L.C. da pogledamo 152 nacionalne šume i uporedimo ih u smislu gustine i akumulacije ugljenika, ukupnih zaliha ugljenika u biomasi, staništa za orlove, medvede i vukove i integriteta pejzaža—definisanog kao stepen modifikacije od strane ljudi.

Autori izvještavaju da je skoro 31% svih područja visokog integriteta pejzaža u nacionalnim šumama—područja sa minimalnim ljudskim modifikacijama ili bez njih—u Tongasu i Čugaču, sa 25,3% i 5,6%, respektivno.

Te šume takođe zajedno čine skoro polovinu svih staništa orlova ćelavog u nacionalnim šumama, 37% staništa mrkog medveda i 18% staništa sivog vuka – nijedna druga lokacija nema više od 4% ukupnog staništa vuka pronađenog u SAD. inventarisanje nacionalnih šuma. Sve tri vrste su nekada bile rasprostranjene i rasprostranjene u većem delu Severne Amerike.

„Šume igraju neverovatno važnu ulogu u pokušajima da se ublaže klimatske promene i podrži biodiverzitet“, rekao je Lo. „Šest decenija, ekosistemi na kopnu svake godine uklanjaju otprilike 30% ukupnog ugljen-dioksida koji ljudi unose u atmosferu, a šume obavljaju najveći deo tog posla. Ali netaknute šume sa velikom gustinom ugljenika i velikom biodiverzitetom nestaju u zastrašujući tempo, izgubljen za poljoprivredu, seču i druge industrije i razvoj“.

Pored izdvajanja ugljenika i obezbeđivanja staništa divljih životinja, netaknute šume pružaju niz usluga ekosistema, uključujući pomoć u održavanju čiste vode, primećuju autori. A u potrazi za uspostavljanjem klimatskih rešenja zasnovanih na prirodi, javna zemljišta imaju ogroman značaj jer je veća verovatnoća da će priuštiti stabilnije skladištenje ugljenika od privatnih.

Ipak, trenutno su federalna šumska zemljišta uhvaćena u igri brojeva, a očuvanje ima nešto da nadoknadi na tabeli, rekao je Lo.

„Nacionalne šume čine 76% svih federalnih šumskih površina, ali seča i druge industrijske aktivnosti su dozvoljene u većini toga, a samo oko 19% je klasifikovano kao rezervisano na ovaj ili onaj način od proizvodnje drveta“, rekla je ona. „To znači da postoji značajan jaz između trenutnog očuvanja i ciljeva očuvanja za zaštitu biodiverziteta i zaliha ugljenika.“

Pojačavanje zaštite u šumama Aljaske pruža veliku priliku za zatvaranje tog jaza, ističu autori. Trenutno je 35% Tongasa zaštićeno na dva najviša nivoa prema kategorizaciji američkog Geološkog zavoda i Međunarodne unije za zaštitu prirode, i 57,6% Čugača.

„Te dve šume su istorijski bile vlažnije i hladnije od većine nacionalnih šuma, a predviđa se da će u narednih 100 godina imati mnogo veće povećanje padavina i mnogo niže povećanje maksimalnih temperatura“, rekao je Lo. „U kombinaciji sa relativno malom pojavom šumskih požara, to čini očuvanje ovih šuma u ​​njihovom netaknutom stanju vrlo mogućim – ako postoji politička volja da se preduzme hrabra akcija.“