Studija ukazuje na nove mogućnosti za lečenje pacijenata sa karcinomom pluća

Studija ukazuje na nove mogućnosti za lečenje pacijenata sa karcinomom pluća

Trenutno, istraživači iz različitih institucija u svetu testiraju lek protiv gojaznosti i dijabetesa, a sada istraživački tim pod vođstvom Danske izveštava da je ista supstanca imala blagotvoran efekat na miševe sa eksperimentalnim rakom pluća.

Supstanca je propionat masne kiseline kratkog lanca, koju prirodno proizvode bakterije u našim crevima. Odatle se distribuira po celom telu, a ova nova istraživačka studija pokazuje da lečenje miševa sa rakom pluća propionatom može da smanji pojavu metastaza.

Studija takođe pokazuje ulogu propionata u povećanju efikasnosti cisplatina, leka koji se često koristi za pacijente sa rakom pluća. To su pokazali laboratorijski eksperimenti sprovedeni na ćelijama raka dobijenim od pacijenata.

„Naša glavna poruka je da ovde imamo supstancu koja nije štetna — mi je već proizvodimo u našim telima kroz proces varenja creva — i da se može testirati za prevenciju metastaza“, kaže vanredni profesor i šef istraživanja, Paolo Cepi iz Odeljenje za biohemiju i molekularnu biologiju Univerziteta Južne Danske (SDU) i glavni autor nove studije.

Eksperimente je sproveo dr Vignesh Ramesh, postdoktorski istraživač na SDU, a u studiju su učestvovali i drugi istraživači iz SDU, kao i saradnici sa Univerziteta u Torinu u Italiji i Univerziteta u Hajdelbergu u Nemačkoj. Novo istraživanje objavljeno je u časopisu EMBO Molecular Medicine.

Istraživači sada traže sredstva za sledeći korak: da identifikuju pacijente koji će potencijalno dobro reagovati na terapiju propionatom i nakon toga pokrenuti klinička ispitivanja, odnosno testiranje supstance na pacijentima sa rakom pluća.

„Ovo je neophodno jer možemo veoma dobro da simuliramo tumore kod miševa, ali oni imaju nižu genetsku složenost od onoga što je primećeno kod pacijenata, stoga je izuzetno važno biti u mogućnosti da unapred identifikujemo pacijente koji bi mogli imati najveću korist od nova terapija“, kaže vanredni profesor Paolo Cepi.

Razlog zašto se rak može proširiti na druge delove tela je taj što ćelije raka iz tumora mogu da se prenose kroz krvotok ili limfni sistem i formiraju nove kancerozne izrasline, poznate i kao metastaze. Ćelije raka mogu metastazirati u druge organe otimanjem programa koji postoji u normalnoj fiziologiji.

Jedan od ovih programa se zove EMT (epitelno-mezenhimalna tranzicija), koji je postojao i kada smo još bili embrioni. Njegova svrha je bila da obezbedi da se novoformirane ćelije mogu pomeriti na prava mesta i diferencirati u različite organe.

„Ćelije raka retko same izmišljaju nešto novo. One koriste ono što već postoji u prirodi, a u ovom slučaju otimaju embriološki EMT program da bi se kretale“, objašnjava Paolo Čepi.

U svojoj novoj studiji, istraživači su analizirali podatke pacijenata sa rakom pluća i sproveli laboratorijske eksperimente na miševima i ljudskim ćelijama.

Skup podataka, koji potiče od skoro 1.500 pacijenata, pružio je istraživačima metaboličke i genetske podatke. Ovde su otkrili korelaciju između genetskih znakova ćelijskog propionata i efikasnosti EMT programa: aktivacija gena povezanih sa propionatom poklopila se sa niskom efikasnošću EMT. Efikasnost EMT-a je značajna u omogućavanju ćelijama raka da se šire kroz EMT program: što je efikasniji, to je bolji u pomaganju ćelijama raka da se kreću po telu.

Drugi deo dokaza u njihovoj studiji su rezultati eksperimenata na miševima. Između ostalih, sproveli su eksperiment sa dve grupe miševa kod kojih su izazvali rak pluća. Jedna grupa je primala propionat u vodi za piće (grupa A), dok druga grupa nije (grupa B).

Kada su miševi oboljeli od raka umrli prirodnim putem nakon mesec ili dva, pregledani su na metastaze. U grupi A, 20 odsto miševa je imalo metastaze, dok je u grupi B 60 odsto imalo metastaze.

„Trenutno ne postoji lek koji može blokirati EMT program i tako sprečiti stvaranje metastaza. Ali propionat, koji je pokazao obećavajuće rezultate u našim eksperimentima, već se testira u kliničkim ispitivanjima da bi se videlo da li može da pomogne kod gojaznosti. ili dijabetes. Logično je da počnemo da ga testiramo i na pacijentima sa rakom pluća“, kaže Paolo Čepi.