Bizarna retka svemirska eksplozija viđena negde gde ne bi trebalo da bude

Bizarna retka svemirska eksplozija viđena negde gde ne bi trebalo da bude

Možda znamo mnogo manje o bizarnoj vrsti kosmičke eksplozije nego što smo mislili.

Oni su poznati kao svetleći brzi plavi optički tranzijenti, ili LFBOT, a jedan pod nadimkom Finč (AT2023fhn) primećen je u međugalaktičkom prostoru, na značajnoj udaljenosti od najbliže galaksije.

Ovo je problem, jer su astronomi mislili da bi LFBOT-ovi mogli biti vrsta masivne supernove – nešto za šta se mislilo da se zaista dešava unutar galaktičkih granica.

„Što više saznajemo o LFBOT-ovima, oni nas više iznenađuju“, kaže astronom Ešli Krajms iz Evropske svemirske agencije i Univerziteta Radboud u Holandiji.

„Sada smo pokazali da se LFBOT-ovi mogu pojaviti daleko od njihove najbliže galaksije, a lokacija Finča nije ono što očekujemo od supernove.

Prvi LFBOT je primećen 2018. godine i od tada smo ih otkrili oko nekoliko. Sa svakim novim otkrićem, LFBOT-ovi su nastavili da zbunjuju naučnike. Ove svemirske eksplozije su izuzetno svetle – najmanje 10 puta svetlije od normalne supernove – i izuzetno kratke.

Normalne supernove imaju tendenciju da buknu do vrhunca, a zatim izblede tokom nedelja ili meseci; LFBOT-ovi su kao blic kamere u svemiru. I strašno su vrući; to im daje plavičastu nijansu.

Naučnici su mislili da bi ovi događaji mogli biti uzrokovani neobičnom vrstom kolapsa jezgra supernove, u kojoj jezgro umiruće zvezde direktno kolabira u neutronsku zvezdu ili crnu rupu. Za ovo je potrebna masivna zvezda progenitor, najmanje osam puta veća od mase Sunca.

Druga mogućnost je da bljeskove može izazvati crna rupa koja proždire drugi ultragusti objekat, kao što je beli patuljak.

Masivne zvezde ne žive dugo u glavnoj sekvenci. To je manje od 100 miliona godina za zvezdu koja je osam puta veća od mase Sunca. I oni su rođeni u regionima koji su veoma bogati gustim gasom i prašinom, što znači galaksije. Nema mnogo materije u međugalaktičkom prostoru.

Iako neke zvezde mogu da budu izbačene iz orbite na putanju bekstva i brzinu iz svojih galaksija domaćina, ne očekuje se da će pretoci masivne neutronske zvezde i crne rupe stići tako daleko pre svojih eventualnih supernova.

U stvari, svi prethodni LFBOT-ovi su otkriveni u spiralnim krakovima galaksija u kojima se dešava formiranje zvezda – očekivano mesto za uočavanje supernove.

Ovo nas dovodi do problema zebe. Detektovao ga je Cvicki Transient Faciliti 10. aprila 2023. Njegova temperatura je izmerena na neverovatnih 20.000 stepeni Celzijusa (oko 36.000 Farenhajta). Habl je tada pozvan da otkrije odakle dolazi. I ovde su stvari počele da postaju malo neuobičajene.

Eksplozija se dogodila na udaljenosti od oko 2,86 milijardi svetlosnih godina – ali u međugalaktičkom prostoru, oko 50.000 svetlosnih godina od najbliže spiralne galaksije i 15.000 svetlosnih godina od najbliže patuljaste satelitske galaksije te spiralne galaksije. Ovo predstavlja značajan izazov hipotezi o supernovi.

Ali hipoteza o crnoj rupi je još uvek na stolu. Moguće je, kažu istraživači, da stara, izolovana lopta zvezda poznata kao globularno jato vreba u međugalaktičkom prostoru.

Smatra se da su globularna jata prožeta crnim rupama, retko viđene srednje mase. Ako tamo postoji kuglasto jato, suviše tamno da bi se videlo, moguće je da smo uhvatili jednu od ovih crnih rupa kako indiskretno gricka.

Druga mogućnost je da je eksploziju prouzrokovao sudar dve neutronske zvezde, od kojih je jedna mogla biti magnetar, čije je ekstremno magnetno polje moglo da pojača nastalu kilonovu. Biće potrebno da se uradi teorijska analiza da bi se utvrdila verodostojnost ovog scenarija.

„Otkriće postavlja mnogo više pitanja nego što daje odgovore“, kaže Krajms. „Potrebno je još raditi da bi otkrili koje je od mnogih mogućih objašnjenja pravo.“