Studija naglašava korelaciju između simptoma nesanice i hipertenzije kod žena

Studija naglašava korelaciju između simptoma nesanice i hipertenzije kod žena

Dovoljno spavati nikada nije bilo teže u današnjem ubrzanom okruženju. Ipak, novo istraživanje istraživača u Odeljenju za mrežnu medicinu Channing, Bolnica Brigham i Ženska bolnica, jednog od osnivača zdravstvenog sistema Mass General Brigham, naglašava zašto je dobar san ključan za ostanak zdravlja.

Njihovo istraživanje otkriva da su žene koje se bore sa dovoljno sna bile izložene većem riziku od razvoja hipertenzije ili visokog krvnog pritiska. Rezultati su objavljeni u časopisu Hipertension.

„Ovi nalazi ukazuju na to da pojedinci koji se bore sa simptomima nesanice mogu biti izloženi riziku od hipertenzije i da bi mogli imati koristi od preventivnog skrininga“, objasnio je dr Shahab Haghaiegh, istraživač na Medicinskoj školi Brigham i Harvard. „Hipertenzija je povezana sa mnogim drugim komplikacijama fizičkog i mentalnog zdravlja. Što pre identifikujemo osobe sa visokim krvnim pritiskom i lečimo ih, to bolje možemo ublažiti buduće zdravstvene probleme.“

I hipertenzija i poremećaji spavanja postaju sve češći među odraslima u Sjedinjenim Državama. U stvari, više od 35 odsto odraslih u SAD ne spava dovoljno noću, prema Centrima za kontrolu i prevenciju bolesti. Američka akademija za medicinu spavanja sugeriše da 30 odsto Amerikanaca doživljava simptome nesanice. Zapanjujuće je da 45 odsto odraslih u SAD živi sa visokim krvnim pritiskom.

Haghaiegh i kolege su pratili 66.122 učesnika između 25 i 42 godine u kohorti studije zdravlja medicinskih sestara II (NHS2), svi bez hipertenzije na početku studije, tokom šesnaest godina (od 2001. do 2017.). Istraživači su prikupili informacije o starosti učesnika, rasi, indeksu telesne mase (BMI), ishrani, načinu života, fizičkoj aktivnosti, istoriji apneje u snu i porodičnoj istoriji hipertenzije i procenili učestalost hipertenzije u grupi svake dve godine i.

Prvo su počeli da mere trajanje sna 2001. godine, a zatim su to uradili ponovo 2009. godine, beležeći prosečan broj sati spavanja u periodu od 24 sata. Takođe su pratili poteškoće sa spavanjem, kao što su problemi sa zaspanjem ili spavanjem ili buđenjem rano ujutru, prikupljajući odgovore u nekoliko vremenskih tačaka tokom studije.

Analize podataka su otkrile da su žene sa poteškoćama u spavanju u proseku imale veći BMI, nižu fizičku aktivnost i lošiju ishranu. Istraživač je takođe otkrio da oni koji se bore sa snom češće puše i piju alkohol i da su prethodno prošli kroz menopauzu.

Među 25.987 slučajeva hipertenzije dokumentovanih tokom praćenja, žene koje su spavale manje od sedam do osam sati noću imale su značajno veći rizik od razvoja hipertenzije, prema prikupljenim podacima. Slično tome, žene koje su imale problema sa zaspavanjem i spavanjem su takođe češće obolele od hipertenzije. Rano jutarnje buđenje nije povezano sa ovim povećanim rizikom.

Naročito, ove asocijacije su ostale značajne nakon kontrole rasporeda rada učesnika u smenama (noćne u odnosu na dnevne smene) i hronotipa (jutro naspram večeri).

Iako je tačna priroda odnosa između sna i rizika od hipertenzije nepoznata, Haghaiegh je rekao da poteškoće sa spavanjem mogu dovesti do lanca događaja koji mogu povećati zadržavanje natrijuma, ukočenost arterija i minutni volumen srca, što potencijalno dovodi do hipertenzije. Poremećaji ciklusa spavanja/budnosti takođe mogu uticati na aktivnost suženja/opuštanja krvnih sudova i funkciju ćelija koje regulišu vaskularni tonus.

Dok je ova studija samo posmatrala povezanost između sna i hipertenzije kod žena, istraživači se nadaju da će proširiti svoj rad na muškarce i nebinarne učesnike. Drugo ograničenje je da su istraživači mogli da prikupljaju podatke o kvalitetu sna samo u odabranim vremenskim tačkama tokom studije. Neke od prednosti studije uključuju veći broj učesnika i dužinu trajanja praćenja.

Haghaiegh naglašava da ovi nalazi ne ukazuju na uzročnost. On želi da razume zašto ovo udruženje postoji i kako lečenje jednog stanja može da tretira i drugo. U budućim kliničkim studijama, on ima za cilj da istraži da li lekovi za spavanje mogu imati blagotvorno dejstvo na krvni pritisak.

„Nadam se da ovi nalazi dodatno naglašavaju ključnu ulogu kvalitetnog sna u našem opštem blagostanju. Američka akademija za medicinu spavanja preporučuje spavanje sedam ili više sati noću, a ako ne možete da zaspite ili ostanete zaspali, možda bi bilo vredno istražiti zašto odnosno“, rekao je Hagajeg. „Ova studija naglašava još jedan razlog zašto je dobar san toliko važan.“