Da li mozak u posudi ima moralna prava?

Da li mozak u posudi ima moralna prava?

Više nije ograničeno na oblast naučne fantastike, bio-računarstvo je tu, pa je sada vreme da počnete da razmišljate o tome kako da istražujete i primenite ovu tehnologiju odgovorno, kaže međunarodna grupa stručnjaka.

Pronalazači DishBrain-a udružili su se sa bioetičarima i medicinskim istraživačima kako bi mapirali takav okvir koji bi pomogao u definisanju i rešavanju problema u radu objavljenom u Biotechnology Advances.

„Kombinovanje bioloških neuronskih sistema sa silicijumskim supstratima za proizvodnju ponašanja sličnog inteligenciji ima značajno obećanje, ali moramo da nastavimo sa širom slikom na umu kako bismo osigurali održivi napredak“, kaže glavni autor dr Bret Kejgan, glavni naučni direktor biotehnološkog start- gore Cortical Lab. Grupa je postala poznata po razvoju DishBrain-a – kolekcije od 800.000 živih moždanih ćelija u posudi koja je naučila da igra pong.

Dok su filozofi vekovima razmišljali o konceptima šta nas čini ljudima ili svesnim, koautor i Uehiro katedra za praktičnu etiku na Univerzitetu u Oksfordu, profesor Džulijan Savulesku, upozorava na hitnost da se utvrde praktični odgovori na ova pitanja.

„Nismo se adekvatno pozabavili moralnim pitanjima onoga što se čak smatra ‘svesnim’ u kontekstu današnje tehnologije“, kaže on.

„Kako stoji, još uvek postoji mnogo načina za opisivanje svesti ili inteligencije, od kojih svaki povlači različite implikacije na to kako razmišljamo o biološki zasnovanim inteligentnim sistemima.

List citira ranog engleskog filozofa Džeremija Bentama koji je tvrdio da, s obzirom na moralni status životinja, „pitanje nije, ‘da li one mogu da rasuđuju?’ niti ‘mogu da pričaju?’ ali, ‘mogu li da pate?'“.

„Iz te perspektive, čak i ako novi biološki zasnovani kompjuteri pokazuju inteligenciju nalik ljudima, to ne znači nužno da imaju moralni status“, kaže koautor dr Tamra Lisaght, direktor istraživanja u Centru za biomedicinsku etiku, Nacionalni univerzitet iz Singapura.

„Naš rad ne pokušava da definitivno odgovori na čitav niz moralnih pitanja koja postavljaju bio-kompjuteri, ali pruža početni okvir kako bi se osiguralo da se tehnologija može nastaviti da se istražuje i odgovorno primenjuje“, kaže dr Lisaght.

Rad dalje naglašava etičke izazove i mogućnosti koje nudi potencijal DishBrain-a da u velikoj meri ubrza naše razumevanje bolesti kao što su epilepsija i demencija.

„Trenutne ćelijske linije koje se koriste u medicinskim istraživanjima uglavnom imaju genetsko poreklo evropskog tipa, što potencijalno otežava identifikaciju genetski povezanih nuspojava“, kaže koautor dr Kristofer Gingel, naučni saradnik za biomedicinsku etiku sa Instituta za istraživanje dece Mardok i Univerzitet u Melburnu.

„U budućim modelima skrininga lekova, imamo priliku da ih učinimo dovoljno reprezentativnim za pacijente iz stvarnog sveta korišćenjem više različitih ćelijskih linija, a to znači potencijalno brži i bolji razvoj lekova.“

Istraživači ističu da je vredno raditi na ovim moralnim pitanjima, jer je potencijalni uticaj bio-računarstva značajan.

„Kompjuterstvo zasnovano na silicijumu je veoma gladno energije sa superkompjuterom koji troši milione vati energije. Nasuprot tome, ljudski mozak koristi samo 20 vati energije – biološka inteligencija će pokazati sličnu energetsku efikasnost“, kaže dr Kejgan.

„U ovom trenutku IT industrija je veliki doprinos emisiji ugljenika. Ako bi čak i relativno mali broj zadataka obrade mogao da se obavi pomoću bio-računara, postoji ubedljiv ekološki razlog da se istraže ove alternative.“