Novo istraživanje predviđa efekte morskih toplotnih talasa na najveće okeanske predatore

Novo istraživanje predviđa efekte morskih toplotnih talasa na najveće okeanske predatore

Prognoze sada mogu predvideti lokaciju i početak morskih toplotnih talasa koji mogu poremetiti morske ekosisteme. Naučnici kažu da je sledeći korak predviđanje šta će se desiti sa vrhunskim grabežljivcima koji naseljavaju te ekosisteme.

Novo istraživanje objavljeno u Nature Communications otkriva da se efekti na morske predatore kao što su ajkule, tune i sisari uveliko razlikuju i da mogu preraspodijeliti vrste preko međunarodnih granica. Naučnici su predvideli ove promene koristeći modele distribucije vrsta koji uzimaju u obzir promene u temperaturi i drugim uslovima životne sredine.

„Cilj je da se obezbede alati koji gledaju u budućnost koji će pomoći menadžerima da unapred razmišljaju o tome kako bi vrste mogle da se redistribuiraju tokom toplotnih talasa i kako će možda morati proaktivno da prilagode propise kako bi uzeli u obzir ove promene“, rekla je Heder Velč, pridruženi istraživač u NOAA Fisheries’ Southvest Fisheries Science Center, naučnik projekta u U.C. Santa Kruz i glavni autor novog istraživanja. „Predatori često podržavaju važno komercijalno ribarstvo, tako da je važno razumeti kako reaguju na promene u svom okruženju.

Morski toplotni talasi postali su redovna pojava u istočnom Tihom okeanu kod zapadne obale u poslednjoj deceniji, počevši od masivnog toplotnog talasa oko 2014. do 2016. Neke studije sugerišu da mogu postati češći i ozbiljniji sa klimatskim promenama. NOAA Fisheries sve više teži „ribolovu prilagođenom klimi“ tako što razvija strategije upravljanja koje se mogu prilagoditi promenama u ekosistemima i njihovim stanovnicima.

Odluke o upravljanju ribarstvom prilagođene klimi mogu uključivati, na primer, otvorene ribolovne sezone, kvote i granice koje se prilagođavaju promenljivoj distribuciji vrsta. Ove odluke su posebno važne za vrste kao što su tuna, koju flote žele da ulove, kao i druge poput ugroženih morskih kornjača koje žele da izbegnu. Pristup zavisi od dobrih informacija o tome kako se distribucija vrsta menja.

„Kako da zadržimo održivi ribolov i nastavimo da štitimo važne vrste u svetu sa promenljivom klimom?“ upita Velč. „Moramo biti spremni da promenimo naš pristup kako se vrste kreću i menjaju. Na sreću, možemo da razvijemo alate koji će to pomoći u realnom vremenu.“

Naučnici su ispitali efekte četiri velika morska toplotna talasa u severoistočnom Tihom okeanu na 14 različitih grabežljivaca, uključujući morske lavove, plavoperajnu tunu, mako ajkule i albatrose. Efekti na distribuciju variraju u zavisnosti od toplotnih talasa i vrsta. U nekim slučajevima stanište vrsta skoro je nestalo, dok se u drugim slučajevima skoro udvostručilo po površini.

Istraživači su razmatrali kako da razviju sistem ranog upozorenja koji bi mogao da upozori menadžere na takve promene pre ili kada se dogode.

„Vidimo velike promene u tome gde i kada grabežljivci idu kao rezultat klimatske varijabilnosti i promena. Predviđanje potencijalnih promena pre nego što se one dese je kritično za proaktivno upravljanje klimom spremno“, rekao je Elliott Hazen, istraživački ekolog u Southvest Fisheries. Naučni centar. „Na taj način možemo zaštititi vrste kojima je potrebna zaštita i osigurati održivost našeg ribarstva i drugih ekonomija zasnovanih na okeanu.

Skoro 40% staništa velikih belih ajkula promenilo se tokom morskih toplotnih talasa iz međunarodnih voda u teritorijalne vode SAD. Ovo takođe može uticati na druge vrste na koje plene. Između 10 i 31% predviđenog staništa komercijalno vredne tune tune plave i žute peraje prešlo je iz Meksika u vode SAD. Ovaj pomak se ogleda u neobičnom obilju žutoperaje i plavoperajne tune koje su prijavili komercijalni i rekreativni ribolovci iz Kalifornije 2014. i 2015. godine.

„To daje ideju o razmerama promena kojima će menadžment možda morati da se prilagodi u relativno kratkim periodima“, rekao je Velč.

U 2016, morski toplotni talas duž obale Kalifornije doveo je mnoge grbave kitove u priobalne vode. Hranili su se obiljem inćuna koji se pomerio i umnožio sa neobičnim okeanskim uslovima. Odložena sezona rakova u Dungenessu je tada otvorena u istim vodama, što je rezultiralo time da su se mnogi grbavi kitovi upleli u linije iz zamki za rakove.

Od tada je ribarska flota sarađivala sa menadžerima ribarstva kako bi procenila i prilagodila se prisustvu kitova uz obalu pre odlaska na pecanje. Potvrđene zaplete su pale.

Kao deo novog istraživanja, naučnici su razvili modele koji prate temperature okeana i druge faktore kako bi u realnom vremenu pružili predviđanja o tome kako se glavni grabežljivci pomeraju tokom morskih toplotnih talasa. Ova predviđanja bi mogla biti dodatno prilagođena potrebama ribarstva ili drugih menadžera okeana, obezbeđujući sistem ranog upozorenja koji ih upozorava na ekološke promene, rekli su naučnici.