Više sna moglo bi smanjiti impulsivno ponašanje kod dece

Više sna moglo bi smanjiti impulsivno ponašanje kod dece

Spavanje je kritičan deo opšteg zdravlja deteta, ali takođe može biti važan faktor u načinu na koji se ponaša.

Prema novoj studiji Instituta za razvoj mladih na Univerzitetu Džordžija, dovoljno sna može pomoći deci da se bore protiv efekata stresnog okruženja.

„Pokazano je da stresna okruženja teraju adolescente da traže trenutne nagrade, a ne odložene nagrade, ali postoje i adolescenti koji su u stresnom okruženju koji nisu impulsivni,“ rekao je glavni autor Linhao Zhang, student četvrte godine doktorskih studija na UGA-ovom Porodičnom koledžu i Consumer Sciences. „Pogledali smo šta objašnjava tu vezu i po čemu se neki ljudi razlikuju od drugih. Jedan mehanizam koji smo otkrili je spavanje.“

Istraživači su analizirali podatke iz Studije kognitivnog razvoja mozga adolescenata, višegodišnje studije o razvoju mozga Nacionalnog instituta za zdravlje. Koristeći informacije od 11.858 dece uzrasta od 9 do 10 godina, otkrili su da nedostatak sna i duga latencija spavanja – količina vremena koja je potrebna da se zaspi – imaju značajnu vezu sa impulsivnim ponašanjem u nastavku.

Problemi sa spavanjem, kao što su latencija spavanja (vreme koje je potrebno pojedincu da zaspi) i impulsivno ponašanje, proveravani su u više vremenskih tačaka tokom dve godine. Kada su deca spavala manje od preporučenih devet sati ili im je trebalo više od 30 minuta da zaspiju, kasnije je postojala snažna veza sa impulsivnim ponašanjem. Neka od ovih ponašanja uključivala su djelovanje bez plana, traženje uzbuđenja ili senzacija i nedostatak istrajnosti.

Međutim, san je bio posrednik između ovih radnji, a kada su problemi sa spavanjem izostali tokom studije, bilo je manje verovatno da će se u budućnosti primećivati impulsivnost.

Neurološka hiperpovezanost, u kojoj je mozak adolescenata ostao veoma aktivan čak i kada nisu bili aktivno angažovani na zadacima, takođe je igrala ulogu, rekao je Zhang. Ova studija je razmatrala mrežu podrazumevanog režima, mrežu mozga koja se odnosi na ponašanja usmerena ka cilju. Kada je ova mreža bila hiperaktivna tokom stanja mirovanja, mogla bi da pogorša vezu između stresnog okruženja, sna i impulsivnosti. Ova veza bi mogla biti povezana sa ADHD-om, što bi Zhang želeo da istraži u budućim studijama.

„Možemo da pogledamo mrežu podrazumevanog režima i regione emocionalne regulacije“, rekao je Zhang. „Takođe je moguće da su ova hiperaktivnost i ADHD u velikoj korelaciji, tako da bismo u budućoj studiji mogli to testirati u kliničkijem okruženju. To bi moglo imati velike implikacije na intervencije ili programe savetovanja.“

Ovi nalazi ne samo da naglašavaju ulogu sna u kognitivnom i bihevioralnom razvoju, već bi takođe mogli da informišu o jeftinim intervencijama za pomoć u psihološkom razvoju dece koja se suočavaju sa stresorima kod kuće, rekao je Zhang.

„Ako želite da razvijete intervencije za ljude u stresnom okruženju, to je veoma skupo, a ponekad je potreban rad generacija da bi se promenili“, rekao je Zhang. „Međutim, spavanje je ponašanje koje se može promeniti, a ove promene mogu biti isplative.

Zhang je rekao da premalo sna može biti problem čak i van stresnog okruženja. Na primer, tinejdžeri često imaju cirkadijalni ritam koji je usmeren ka tome da ostanu budni kasnije i spavaju, ali rano polazak u školu i kasno završavanje domaćeg zadatka mogu da odbace taj ritam.

„Mnogi adolescenti nemaju dovoljno vremena za spavanje i neispavani su“, rekao je Zhang. „Ova studija pokazuje zašto je važno promovisati duže trajanje spavanja odlaganjem vremena početka škole ili uspostavljanjem rutine kako bi adolescenti znali: ‘U redu, nakon ovog događaja, idem u krevet’.

Uspostavljanje ovih rutina, bez obzira na okruženje, može stvoriti zdravije obrasce i smanjiti vreme potrebno za spavanje. Takođe je od vitalnog značaja da se deluje rano kada se razvijaju navike spavanja, rekao je Zhang.

„Za ljude koji su možda u nepovoljnom okruženju, ako možemo da obezbedimo neke strategije koje pomažu da spavaju, to može imati pozitivan uticaj, posebno na adolescente koji su u tako kritičnoj razvojnoj fazi za razvoj svog mozga.“

Nalazi su objavljeni u časopisu Sleep Health.