Studija podržava upotrebu ekstrakorporalne membranske oksigenacije za kritično bolesne pacijente sa gojaznošću

Studija podržava upotrebu ekstrakorporalne membranske oksigenacije za kritično bolesne pacijente sa gojaznošću

Studija koju podržava Nacionalni institut za zdravlje sugeriše da odrasli sa gojaznošću mogu imati koristi od upotrebe ekstrakorporalne membranske oksigenacije (ECMO), naprednog oblika podrške disanju, kada su na intenzivnoj nezi zbog respiratorne insuficijencije. Upotreba ECMO-a je ranije bila dovedena u pitanje za pacijente sa gojaznošću zbog verovanja da može da zakomplikuje lečenje.

Međutim, trenutni nalazi, koji su objavljeni u American Journal of Respiratory and Critical Care Medicine, pokazuju da su pacijenti sa gojaznošću koji su primili ECMO za akutni respiratorni distres sindrom (ARDS) imali nižu stopu mortaliteta u poređenju sa pacijentima sa ARDS-om bez gojaznosti koji su primili ECMO.

U ovoj studiji, istraživači su retrospektivno pregledali podatke od 790 pacijenata iz više od 20 medicinskih centara u 10 zemalja koji su primili ECMO za ARDS, kritičnu povredu pluća. Među ovim pacijentima, 320 je imalo gojaznost. Otkrili su da je 24% pacijenata sa gojaznošću umrlo na jedinici intenzivne nege u poređenju sa 35% pacijenata bez gojaznosti.

Autori nisu mogli da kontrolišu sve varijable u analizi veće grupe, uključujući težinu bolesti. Međutim, oni zaključuju da nalazi podržavaju koncept da gojaznost, faktor rizika za ARDS, ne bi trebalo da utiče na odluke o lečenju ECMO.

„Nadamo se da će kliničari uzeti u obzir podatke iz ove studije kada donose odluke pored kreveta za pacijente sa ARDS-om sa gojaznošću umesto da preventivno obustave ovu terapiju koja spasava živote“, rekla je Darja Rudim, MD, autor studije, pulmolog i docent medicine na NIU Langone. Zdravlje, Njujork.

Prethodne studije su pronašle slične nalaze gledajući podatke iz registara pacijenata i opservacijskih pregleda. Međutim, ova studija je najveća do sada za procenu ECMO ishoda preživljavanja kod odraslih sa gojaznošću koji imaju ARDS na osnovu podataka iz prospektivnih studija i kliničkih ispitivanja, koji bolje odražavaju kliničke ishode iz stvarnog sveta.

ARDS varira u prevalenciji, ali čini 10% prijema u jedinice intenzivne nege širom sveta. U ovoj studiji, pneumonija je bila najčešći faktor koji je doveo do teških respiratornih bolesti. Stope preživljavanja za ARDS variraju, sa oko polovine do tri četvrtine pacijenata koji su preživeli. Stope preživljavanja za ECMO, poslednje sredstvo za lečenje, takođe su promenljive, ali su se kretale od oko 60% – 75%.

Podaci za ovaj pregled došli su od 440 pacijenata koji su primali intenzivnu negu za ARDS u bolnicama u Sjedinjenim Državama, Francuskoj, Australiji i Italiji između 2012-2017. Dodatnih 350 pacijenata došlo je iz studije upravljanja ventilacijom pacijenata sa ekstrakorporalnom membranskom oksigenacijom za akutni respiratorni distres sindrom (LIFEGARDS), koja se odvijala u 23 jedinice intenzivne nege u 10 zemalja.

„Rezultati ovog istraživanja otvaraju nova pitanja o tome kako gojaznost utiče na ishode kritične bolesti kako bi se informisali o pristupima lečenja zasnovanim na dokazima“, rekao je dr Džejms P. Kili, direktor Odeljenja za plućne bolesti u Nacionalnom srcu, Institut za pluća i krv (NHLBI).