Tinejdžeri koji puše imaju smanjenu moždanu materiju

Tinejdžeri koji puše imaju smanjenu moždanu materiju

Neurološko snimanje otkriva ljude koji su skloniji da počnu da puše jer tinejdžeri imaju tendenciju da imaju smanjenu sivu materiju u dva važna regiona mozga, što ukazuje da oni mogu igrati značajnu ulogu u inhibiciji i zavisnosti.

„Pušenje je možda najčešće zavisničko ponašanje na svetu i vodeći uzrok smrtnosti odraslih“, kaže psiholog sa Univerziteta Kembridž Trevor Robins.

„Pokretanje navike pušenja najverovatnije će se desiti tokom adolescencije. Bilo koji način otkrivanja povećane šanse za ovo, kako bismo mogli da ciljamo intervencije, mogao bi pomoći u spasavanju miliona života.“

Međunarodni tim na čelu sa bioinformatičarkom sa Univerziteta Fudan Tianie Jia i kognitivnim neuronaučnikom Shitong Ksiangom uporedio je MR skeniranje mozga od preko 800 ljudi, prikupljenih iz Velike Britanije, Nemačke, Francuske i Irske u različitim vremenskim tačkama. Ovi volonteri su takođe odgovarali na upitnike o osobinama ličnosti.

Istraživači su zatim uporedili one koji su počeli da puše sa 14 godina sa nepušačima i ponovili ovo ponovo sa istim pacijentima u dobi od 19 i 23 godine.

Slike su otkrile da su oni koji su počeli da puše sa 14 godina imali relativno manje sive materije u levom ventromedijalnom prefrontalnom korteksu; deo mozga uključen u emocionalnu regulaciju, donošenje odluka i samokontrolu.

Skeniranje napravljeno pet godina kasnije otkrilo je da je suprotni deo ovog istog regiona mozga (desno) takođe smanjen u grupi pušača u poređenju sa nepušačima. Ova strana ventromedijalnog prefrontalnog korteksa takođe je povezana sa zadovoljstvom.

„Ventromedijalni prefrontalni korteks je ključna regija za dopamin, hemikaliju za zadovoljstvo u mozgu“, objašnjava psihijatar sa Kembridža Barbara Sahakijan. „Pored uloge u nagrađivanju iskustava, dugo se veruje da dopamin utiče na samokontrolu.“

Rezultati iz upitnika mogu sugerisati zašto.

„Oba upitnika ispituju potragu za uzbudljivim iskustvima, ali mere različita ponašanja“, objašnjava Robins. „Skala za traženje senzacija fokusira se na prijatna iskustva, dok upitnik za traženje novina uključuje stavke o impulsivnosti i kršenju pravila.

Učesnici čiji su odgovori otkrili veću sklonost ka traženju senzacija imali su veću verovatnoću da imaju smanjenu moždanu materiju na desnoj strani ventromedijalnog prefrontalnog korteksa. Dok je traženje većeg noviteta bilo povezano sa manje sive materije na levoj strani. Ovo dovodi do nižih inhibicija i većeg preuzimanja rizika, ponašanja koje povećavaju verovatnoću pušenja kod tinejdžera.

„Pušači tada doživljavaju prekomeran gubitak sive materije u desnim prednjim režnjevima, što je povezano sa ponašanjem koje pojačava upotrebu supstanci“, kaže Jia – pritiskajući dugme za zadovoljstvo koje traži senzacije. „Ovo može pružiti uzročno-posledični prikaz kako se pušenje pokreće kod mladih ljudi i kako se pretvara u zavisnost.“

Druga podskupina ispitivane populacije bili su oni koji su počeli da puše sa 19 godina. Takođe su imali manje sive materije u levom prefrontalnom korteksu sa 14 godina, ali njihova desna strana je bila ista kao kod nepušača sve dok nisu počeli da puše.

Dakle, smanjena materija u levom frontalnom režnju može biti nasledni biomarker za ljude sa tendencijom ka zavisnosti.

„Pružanje alternativnih nagrada koje nisu droge u ranoj fazi upotrebe supstanci može pomoći u sprečavanju prelaska na zavisnost od supstanci“, predlažu Jia i kolege.

Oni žele da vide da li njihovi nalazi važe i za vaping.

Jedna od pet odraslih smrtnih slučajeva u SAD pripisuje se pušenju. Razumevanje ko je najugroženiji pre nego što počnu moglo bi da promeni život.