Budućnosti Briks-a u Johanesburgu, hoće li biti dogovora o proširenju

Budućnosti Briks-a u Johanesburgu, hoće li biti dogovora o proširenju

U Johanesburgu se održava 15. Samit Briks-a, prvi kome će, posle padnemije, lideri Brazila, Indije, Kine i Južne Afrike lično prisustvovati. Rusiju će predstavljati šef diplomatije Lavrov, zbog poternice Međunarodnog krivičnog suda za predsednikom Putinom. Briks je ekonomska platforma, sve većeg političkog uticaja. Čini oko trećine svetske ekonomije, a u njenim članicama živi 40 odsto svetskog stanovništva. Na Samit su pozvani lideri više od 60 zemalja, a zahtev za prijem podnele su 23 države.

Ima ozbiljnih kandidata, kaže za Dnevnik Slobodan Zečević iz Instituta za evropske studije. Egipat je velika država, koja bi mogla da bude kandidat za ulazak u Briks. Ima i drugih, Iran, ima latinoameričkih zemalja, Argentina, Venecuela, to su velike zemlje koje žele da se pridruže. Glavno pitanje u Južnoj Africi je, objašnjava Zečević, da li ga treba maksimalno proširiti i formirati ga kao neki antiblok Zapadu, ili, naprotiv, treba ostati neutralan.

Samit u Južnoj Africi mesecima se najavljuje i analizira gotovo kao sudbonosan za Briks. I dok članice naglašavaju alternative sistemu krojenom po meri Zapada, Zapad ukazuje na nesuglasice među članicama Briks-a. Kakva slika sveta danas stiže iz Johannesburga?

– Reč je o vrlo važnom Samitu, zato što dolazi u vrlo komplikovanom kontekstu, zbog rata u Ukrajini i sukobljavanja između Rusije i Zapadnog saveza, i od umerene, neutralne pozicije, uglavnom članica afričkih zemalja, ali pre svega članica Briks-a, koje nisu uvele sankcije Rusiji.

Interesantno je da ništa ne može bez Zapada, pa ni sam naziv Briks je dao jedan zapadni ekonomista, u stvari bankar Goldman Saksa, onaj koji je kriv za izbijanje svetske ekonomske krize, DŽim Onil, koji je praktično dao naziv Briks-u, očekujući da će ove zemlje u narednim decenijama postati ekonomski vrlo važne i dominantne.

Što se tiče samog Briks-a, oni su imali zaista jedan dinamičan ekonomski razvoj u poslednjih 20 godina, od 1990. do 2010. godine, kasnije malo su upali u krizu, ali i danas je zaista BRIKS, ima jedan značajan deo kolača ekonomskog, svetskog. Oko trećine. Reč je o 40 odsto, 3,3 milijarde ljudi koji žive u tim državama. Proširenje je jedna od prvih tema. Zahtev za prijem podneli su i Ujedinjeni Arapski Emirati, i Saudijska Arabija, Iran, Egipat, Venezuela. Zašto toliko država želi u Briks?

– Mislim da je rat u Ukrajini pokazao određene limite, određene slabosti, i kad je reč o tome da ste samo okrenuti, bar za ove zemlje u razvoju, znači kad ste okrenuti samo Zapadu, o čemu se radi? Rusija je izgubila oko 300 miliona dolara deviznih rezervi, koje su bile u stranim bankama, odnosno zaplenjena su joj ta sredstva.

I mnoge zemlje sada shvataju i razumeju da ako budu previše zavisne od zapadnih institucija, može da im se dogodi isto u slučaju da se politički ne slažu sa Zapadom. I onda oni žele da naprave nekakvu alternativu, da imaju alternativu zapadnim finansijskim institucijama. Briks ima Novu razvojnu banku, ona može da dodeli kredite, mogu da sarađuju, da imaju ekonomsku razmenu. Naravno, tu je Kina najvažniji partner, ona vuče Kina i Rusija se najviše zalažu za proširenje, dok Brazil, ali na prvom mestu Indija, žele da se uspostave jasni kriterijumi ili recimo status posmatrača pre nego što nove članice pristupe. Mogu li da se saglase oko proširenja? Šta očekujete na ovom Samitu? – Videćemo, ima ozbiljnih kandidata. Egipat je recimo velika država koja bi mogla da bude kandidat za ulazak u Briks. Mislim da ima i drugih, Iran, ima latinoameričkih zemalja, Argentina, Venecuela, znači to su velike zemlje koje žele da se pridruže. U kom smislu Briks nije koherentan? Vi imate različite političke sisteme, znači Indija i Brazil pre svega imaju demorkatske političke sisteme, Rusija i Kina su pretežno autoritarne države, da tako kažem, tako da tu imate određene razlike u pogledima i u veličini.

Naravno, Brazil je manja ekonomija, znatno od kineske, indijske, pa eventualno i ruske. Prema tome, znači, postoje određene razlike među njima i videćemo šta će na kraju biti. To će biti tema razgovora, kako ući u Briks, ko treba da bude primljen, da li ga treba maksimalno proširiti i formirati ga kao neki antiblok zapadu, ili, naprotiv, treba ostati, da tako kažem, neutralan. Šta su sugerisale izjave lidera i šefova diplomatija, s obzirom na to da se, uglavnom, u zapadnim medijima naglašavaju animoziteti i nesuglasice među članicama, dok šefovi diplomatija Indije i Brazila kažu ne, i mi smo za proširenje, ali po jasnim kriterijumima? – Razlika između G7 zapadnog bloka i Briks-a, koji je neka alternativa, ekonomska platforma kontra G7, u G7 vi imate Sjedinjene Američke Države koje su lider i koje nameću ne samo ekonomsku politiku, nego nameću i geostrateške orijentacije te grupacije. Imate jednu čvrstu strukturu, iza toga stoji Nato kao vojni savez.

Prema tome, zapadni svet je vrlo čvrsto organizovan iza SAD. Kad je reč o Briks-u, imate države koje su u suštini i razlikuju se i po političkom sistemu, a razlikuju se i po tome što svaka od njih čuva svoj suverenitet. Ne želi da bude podređena bilo kojoj drugoj. Prema tome, Briks nije tako koherentan. Kakav je stav prema ratu Ukrajini, odnosno prema Rusiji? Ruski predsednik neće prisustovati zbog poternice Međunarodnog krivičnog suda. Obratiće se video linkom, ali kako smo čuli, govori će o predsedavanju Rusije BRIKS-om koji sledi 2024. godine. – U kontekstu ekonomske izolacije Rusije, vrlo je važno da države članice Briks-a nisu uvele sankcije Ruskoj federaciji. Uzdržane su i u osudi agresije. S druge strane, one su postali glavni partneri Rusije, kada govorimo, recimo, o izvozu nafte i gasa. Glavni su im kupci Kine i Indija. Rusija je sve više okrenuta prema Aziji. U smislu, i uvoza tehnologija iz Azije, uvoza mnogih proizvoda. Čak se govori o tome da uvozi i naoružanje iz Kine. Samo posrednim putem.

Prema tome, to su glavni ekonomski partneri Rusije. U tom smislu, oni su vrlo važni za Rusiju, u smislu da nije izolovana na svetskom planu, da Zapad nije uspeo u totalnoj izolaciji Rusije kao što je uspeo, recimo, sa nama, da nas potpuno izoluje, 90-tih godina. Ovde je Rusija ostala, ima svoje partnere, ima saradnju. Naravno, to ne znači da Rusija nije pogođena. Po meni, jako je pogođena. Rusija je evropska zemlja, kao i mi, i vrlo je pogođena zapadnim sankcijama, ali nije potpuno izolovana. I u tom proširenju Briksa-a, Rusija vidi ideju da će sve veći broj zemalja uspeti da se okupi oko sebe i da praktično izbije iz te zapadne izolacije. Pomenuli ste Novu razvojnu banku Briks-a, da li je tu ono što na prvom mestu države takozvanog Globalnog juga, kada je reč o projektima i investicijama? – Oni vide alternativu Svetskoj banci, Međunarodnom monetarnom fondu koji dodeljuju zajmove. Razvojna banka Briks-a bi trebalo da pomogne u realizaciji infrastrukturnih projekata u državama Južne hemisfere. I mislim da oni tu vide šansu. Ali ono što mislim da je suština, jeste da izvrše recimo te afričke države, latinoameričke države, da imaju dva izvora finansiranja, da ne budu zavisni samo od Sjedinjenih Američkih Država. Jer zna se da Svetska banka, Međunarodni monetarni fond, to je nešto što je nastalo 1944. godine. To je taj program, praktično, Ruzveltov nekog novog svetskog poretka, koji su uspostavili Amerikanci. A oni sada vide u razvojnoj banci Briks-a alternativu za ekonomski razvoj. Šta čitate u odgovoru Zapada na Briks? Da li pokazuje snagu ili otkriva nesigurnost? Jer dolar je i dalje dominantan. Zapadni savezi su čvršći, ali sa druge strane prognoze su da će do 2050. godine svetskom ekonomijom dominirati upravo članice Briks-a. – Odgovor Zapada je prvo – oni nisu tako skladni kao mi. Ja bih rekao, nisu toliko podređeni jednom lideru, kao što su zapadne zemlje. Zapadne zemlje su zaista čvrsto organizovane. To je pod brojem jedan. S druge strane, ono što oni vide, što Zapad vidi, jeste da relativizuje značaj Briks-a u smislu da i dalje ekonomski po bruto društvenom proizvodu nije ravan zapadnim ekonomijama. Briks čini 26 odsto svetskog bruto društvenog proizvoda. I treća stvar koju Zapad sigurno želi, oni vide tačno koja je tu glavna ekonomska lokomotiva, to je Kina. I pokušaće na sve moguće načine da ograniče tu ekonomsku ekspanziju, a naročito tehnološku ekspanziju Kine. I to Amerikanci već rade kroz ovaj vid sankcija, tehnoloških sankcija Kini.