Kako složeni odnos sa toplotom inhibira klimatsko dejstvo

Kako složeni odnos sa toplotom inhibira klimatsko dejstvo

Ljudi su vrsta koja nosi toplotu, jer su vruće i suve temperature igrale ključnu ulogu u evoluciji ljudi, a mnogi (barem u Sjedinjenim Državama) više vole da budu na vrućini.

Mi kao vrsta znamo decenijama da su akcije nekih nacija koje su pokretane ugljenikom značile da dolaze razorne vrućine i povezani ekstremni vremenski događaji.

Pa ipak, većina nije uradila ništa.

Šumski požari bez presedana u leto 2023. godine, poplave i rastuće temperature okeana su posledice kolektivne neaktivnosti i iako postoji mnogo razloga za ove neuspehe da deluju, složen odnos čovečanstva sa toplotom je verovatno kritičan.

Na fundamentalnom nivou, toplota je ono što omogućava postojanje ljudi i biološke raznovrsnosti Zemlje. Stabilna temperatura jezgra tela olakšava ljudski opstanak, a efekat staklene bašte olakšava čitav život na Zemlji. Međutim, iako je toplota neophodna za život i poželjna za mnoge, previše toplote je razorno.

Jedan od načina da se artikuliše ova složena ravnoteža bila je upotreba metafore groznice. Ako se čovekova telesna temperatura poveća čak i za nekoliko stepeni, verovatno se javlja bolest. Ako se osnovna telesna temperatura osobe poveća za samo tri do četiri stepena Celzijusa, to može biti fatalno. Isto tako, porast planetarne temperature iznad samo 1,5 C može biti jednako fatalan.

Naizgled lako razumljiv prag. Međutim, u praksi je saopštavanje tačke preokreta od 1,5 C bilo izuzetno izazovno. Ljudi se uglavnom bore sa odvajanjem kratkoročnih dnevnih temperatura od dugotrajnih klimatskih promena i kao rezultat toga fluktuacije temperature su lako pogrešno shvaćene. A konfuzija oko ovih pitanja se lako zloupotrebljava da se dovede u pitanje istinitost antropogeno izazvane klime koja se menja.

Rani pokušaj da se zaobiđe urođena sklonost toploti u komunikacijama o klimatskim promenama bio je korišćenjem termina efekat staklene bašte — fraze koja u potpunosti uklanja toplotu iz jednačine.

Saznanja o efektu staklene bašte sežu do sredine 19. veka. U drugoj polovini 20. veka, termin je postao evokativna oznaka za ono što sagorevanje fosilnih goriva čini planeti.

Ali termin je netačan. Animirani pregled osnovnih principa efekta staklene bašte. Iako termin efekat staklene bašte može biti koristan u nekim slučajevima, generalno je netačan kada se govori o antropogenim klimatskim promenama.

Efekat staklene bašte je dobro utvrđeni fenomen Zemljine atmosfere koja zadržava sunčevo zračenje i omogućava planeti da bude toplo i gostoljubivo mesto. Korišćenje efekta staklene bašte kao termina koji se odnosi na zagrevanje planete usled sagorevanja fosilnih goriva spojilo je prirodni i dobro uspostavljeni fenomen sa antropogenom katastrofom koja se razvija do zbunjujućih rezultata.

Kao odgovor na ovo ograničenje, globalno zagrevanje je sve više postajalo terminologija izbora za promenljivu klimu – postepeno ukidajući banalne nenamerne modifikacije klime koje su takođe bile u upotrebi od 1970-ih. Toliko da je do 1990-ih postao jedini najčešće korišćeni termin. Ali ovo je takođe imalo izazova.

Zagrevanje ima određenu udobnost i kao što su istakle istraživačice klimatskih promena Julia Corbett i Jessica Durfee, „globalnom zagrevanju je potrebna istaknutija metafora koja naglašava njegovu ozbiljnost, neposrednost i naučni kredibilitet“.

Globalno zagrevanje je takođe bio uzak pojam, jer bi povećanje prosečne globalne temperature izazvalo niz ekstremnih vremenskih efekata

Kao odgovor na ova ograničenja, termin klimatske promene postepeno je zamenio globalno zagrevanje kao najšire prihvaćeni i korišćeni deskriptor. Iako u skorije vreme, ovaj donekle benigni termin neki su ponovo promenili da bi preciznije odgovorili na hitnost situacije.

Na primer, 2019. The Guardian je prešao sa korišćenja klimatskih promena na termine klimatske vanredne situacije, krize ili kvara kao odgovor na klimatske efekte sve veće težine.

Ovaj konfuzni diskurs doveo je do još veće konfuzije i decenijama verovatno ometao napore za ublažavanje klimatskih promena.

Istraživanja pokazuju da je u leto 2022. godine preko 60.000 ljudi samo u Evropi umrlo od ekstremnih vrućina. Jul 2023. je bio najtopliji mesec ikada zabeležen i sve više izgleda da će 2023. biti najtoplija godina u istoriji. Smrtni slučajevi uzrokovani toplotom su sve veći, a vrućina se pogoršava besnim požarima i ekstremnim temperaturama okeana.

Ljudska bića, pored celog života, postoje na Zemlji zbog delikatne nebeske ravnoteže gasova koji zadržavaju sunčevu toplotu. Milioni godina, ovaj efekat staklene bašte činio je Zemlju čudesno nastanjivom kuglom u hladnoći svemira.

Dok sva ljudska bića imaju složen – i često pozitivan – odnos sa toplotom, na severnoj hemisferi to je nešto za čim mnogi ljudi posebno žude. Međutim, bezobzirna potraga za tim (između ostalog) kroz sagorevanje fosilnih goriva pretvorila je toplotu iz izvora života u preteču propasti za sve.

Samo kroz suočavanje sa ovim složenim odnosom – prihvatanjem inherentne opasnosti veće toplote – možemo se nadati da ćemo ozbiljno preduzeti stvarnu akciju u vezi sa emisijom fosilnih goriva.