Revolucionarna istraživanja polimera obećavaju revoluciju u reciklaži

Revolucionarna istraživanja polimera obećavaju revoluciju u reciklaži

Tim istraživača predvođen Brentom Sumerlinom, profesorom Džordža B. Batlera na Odseku za hemiju Univerziteta Floride, napravio je proboj sa potencijalom da transformiše način na koji recikliramo plastiku. Njihov inovativni pristup radu sa polimerima naveo ih je da razviju novu metodu za reciklažu koja obećava smanjenje energetske potrebe bez žrtvovanja kvaliteta plastike.

Nije tajna da SAD i Zemlja uopšte imaju gorući problem plastike. Uprkos velikom porastu upotrebe u poslednjih nekoliko decenija, samo oko 10% naše plastike se trenutno reciklira.

„Naš rad je odgovor na poziv na akciju koji su predložili ciljevi održivog razvoja Ujedinjenih nacija“, rekao je Sumerlin. „Nove strategije reciklaže postale su imperativ za smanjenje negativnog uticaja plastike na životnu sredinu.

Proces recikliranja plastike obično uključuje tri ključne faze: sakupljanje, sortiranje i ponovnu obradu. Prikupljanje otpada od potrošača se oslanja na to da pojedinci stavljaju reciklirane materijale u za to predviđene kante, koje kasnije preuzimaju sakupljači za reciklažu. Nakon toga, sortiranje se odvija u postrojenjima za reciklažu, gde radnici organizuju sakupljenu plastiku da odvoje neplastične materijale i grupišu sličnu plastiku zajedno za ponovnu preradu.

Sumerlinov tim je ciljao na probleme sa kojima se često susreću u završnoj fazi ponovne obrade, gde se sortirana plastika obično razlaže na manje komade pre nego što se zajedno rastopi i oblikuje da bi se stvorili novi proizvodi. Ovaj pristup često proizvodi recikliranu plastiku nižeg kvaliteta, pošto se molekuli polimera koji čine ovu plastiku razlažu na kraće segmente.

Umesto ove industrijske standardne termičke obrade, Sumerlinov tim je istražio drugačiji pristup koji se zove hemijsko recikliranje. Njihova eksperimentalna, ali obećavajuća strategija indukuje depolimerizaciju polimera tako da se oni potpuno vraćaju na mnogo manje molekule monomera od kojih su prvobitno napravljeni. Dobijeni monomer se zatim može koristiti za pripremu novih polimera sa sličnim ili boljim svojstvima od plastike od koje su dobijeni.

Iako se ovaj pristup već pokazao kao industrijski izvodljiv, Sumerlinov tim diplomiranih studenata razvio je potpuno novu metodu koja dramatično smanjuje energiju potrebnu za postizanje depolimerizacije. Ovaj eksperimentalni rad izveo je tim istraživača u Sumerlinovoj grupi, a predvodili su ga diplomirani studenti Džejms Jang i Ris Hjuz.

„Ovo ne samo da omogućava reciklažu plastike sa manje energije, već omogućava i pristup plastici još boljeg kvaliteta“, rekao je Sumerlin.

Istraživanje polimera na UF nastavilo je da dobija značajnu pažnju poslednjih godina. Sumerlin i njegov kolega Ostin Evans planiraju da pokrenu svoja istraživanja u ovoj oblasti. Ova revolucionarna otkrića mogu biti samo prvi koraci ka otključavanju punog potencijala polimera. Za sada, zahvaljujući naporima Sumerlina i njegovog tima, budućnost reciklaže je puna mogućnosti, obećavajući zelenije i održivije sutra.