Novi pristup neuroimadžingu mogao bi da poboljša dijagnozu šizofrenije

Novi pristup neuroimadžingu mogao bi da poboljša dijagnozu šizofrenije

Novo istraživanje koje su predvodili naučnici koji rade sa Centrom TReNDS Državnog univerziteta Džordžije identifikovalo je promene u obrascima mozga povezane sa uzrastom koje su povezane sa rizikom od razvoja šizofrenije.

Ovo otkriće bi moglo pomoći kliničarima da ranije identifikuju rizik od razvoja mentalnih bolesti i poboljšaju opcije lečenja. Studija je objavljena u Proceedings of the National Academi of Sciences.

Istraživanje je deo saradnje stručnjaka sa Univerziteta Bari Aldo Moro, Instituta za razvoj mozga Lieber i Triinstitucionalnog centra za translaciona istraživanja u neuroimadžingu i nauci o podacima (TReNDS) sa sedištem na Državnom univerzitetu Džordžije.

Studija je koristila nove analitičke pristupe razvijene u TReNDS centru. Istraživači su koristili hibridnu metodu zasnovanu na podacima pod nazivom Neuromark da izvuku pouzdane mreže mozga iz podataka neuroimaginga koji su zatim dalje analizirani u studiji.

Istraživači su započeli sa funkcionalnim MR skeniranjem (fMRI) kako bi otkrili promene u vezi sa mozgom i njihovu povezanost sa rizikom od šizofrenije. Istraživanje je identifikovalo osobe visokog rizika za razvoj psihoze tokom kasne adolescencije i ranog odraslog doba.

Korišćenje ovog novog pristupa postojećim funkcionalnim skupovima podataka neuroimadžinga dovelo je do napretka u razumevanju genetskih i kliničkih rizika za šizofreniju u kontekstu načina na koji regioni mozga međusobno komuniciraju.

„Ova studija je kombinovala preko 9.000 skupova podataka koristeći pristup koji adaptivno izračunava funkcionalne mreže mozga, a istovremeno nam omogućava da sumiramo i uporedimo pojedince“, rekao je uvaženi univerzitetski profesor Vince Kalhun, direktor TReNDS centra.

„Ovo nas je dovelo do zaista zanimljivog rezultata koji pokazuje da se genetski rizik za šizofreniju može otkriti u interakcijama moždane mreže čak i za one koji nemaju šizofreniju, a ova promena se smanjuje sa godinama. Ovi rezultati nas takođe motivišu da dalje istražimo potencijal funkcionalne interakcije moždane mreže koje će se koristiti kao rani detektor rizika.“

Tim je analizirao podatke od 9.236 pojedinaca u različitim starosnim fazama koje su prikupili Univerzitet Bari Aldo Moro, Lieber institut za razvoj mozga, UK Biobank, Studija kognitivnog razvoja mozga adolescenata i Neurorazvojna kohorta iz Filadelfije.

Koristeći fMRI skeniranje, genetske i kliničke mere, otkrili su da su promene u prefrontalno-senzomotornim i cerebelarno-okcipitoparijetalnim moždanim vezama povezane sa genetskim rizikom od šizofrenije. Ove promene su primećene kod pacijenata sa šizofrenijom, njihove neurotipične braće i sestara i onih koji pokazuju psihotične simptome ispod praga.

Roberta Pasiatore, gostujući saradnik sa Univerziteta Bari Aldo Moro u Bariju, Italija, i prvi autor studije, rekla je da su istraživači otkrili promene u mrežnoj povezanosti u vezi sa uzrastom, posebno tokom kasne adolescencije i ranog odraslog doba. Simptomi šizofrenije se obično razvijaju rano u životu, često počinju sredinom 20-ih, a rani početak se javlja pre 18.

Istraživači su otkrili da mlađi pojedinci sa povećanim rizikom imaju sličnu mrežnu povezanost kao mozak starijih pacijenata. Ovi nalazi mogu pomoći da se identifikuje pacijentov rizik od razvoja bolesti kasnije u životu.

„Poseta TReNDS-u pod stručnim vođstvom profesora Kalhuna bila je izuzetno iskustvo. Pružila mi je jedinstvenu priliku da razvijem inovativni pristup koji je doveo do otkrića posebnog moždanog potpisa za procenu rizika od šizofrenije udruživanjem višestrukih funkcionalnih akvizicija“, rekao je Pasiatore.

„Ovi nalazi prate putanju mozga povezanu sa rizikom u više starosnih faza sa potencijalom da poboljšamo naše razumevanje poremećaja i da poboljšamo ranu dijagnozu i napore za intervenciju, sa značajnim uticajem na živote rizičnih pojedinaca.“

Studija naglašava važnost pristupa orijentisanog na uzrast i korišćenja višestrukih skeniranja za identifikaciju rizika u moždanim mrežama i potencijalnim genetskim asocijacijama.

Nalazi bi mogli poboljšati strategije ranog otkrivanja i intervencije i ponuditi potencijalne biomarkere za istraživanje uloge specifičnih gena i molekularnih puteva u razvoju šizofrenije.