Istraživanja otkrivaju da trombociti igraju važnu ulogu u Kavasakijevoj bolesti

Istraživanja otkrivaju da trombociti igraju važnu ulogu u Kavasakijevoj bolesti

Istraživači za decu Cedars-Sinai Guerin su unapredili naše razumevanje uloge koju trombociti igraju u Kavasakijevoj bolesti, ozbiljnoj bolesti koja prvenstveno pogađa decu mlađu od 5 godina i uzrokuje oticanje njihovih krvnih sudova.

Nalazi, objavljeni u JCI Insight, mogu voditi razvoj novog tretmana za otprilike 20% dece sa Kavasakijevom bolešću kojima trenutna standardna terapija ne pomaže. Oni takođe predlažu novi biološki marker koji kliničari mogu koristiti za merenje težine bolesti.

Bez blagovremenog lečenja, Kavasakijeva bolest može oštetiti srce i njegove arterije, uzrokujući abnormalnosti koronarnih arterija kao što su dilatacija i aneurizme.

„Sada imamo bolje razumevanje kako ova bolest napada krvne sudove, što možemo da koristimo za razvoj novih terapija“, rekao je Moše Arditi, MD, izvršni potpredsednik Odeljenja za pedijatriju za istraživanje, deo Guerin Children’s, i odgovarajući autor studije.

Već je bilo poznato da deca sa Kavasakijevom bolešću obično razvijaju povećan broj trombocita nekoliko nedelja nakon prvih simptoma. Ali do sada je bilo nejasno da li – i kako – trombociti mogu doprineti oštećenju srca i krvnih sudova.

Iako retka, Kavasakijeva bolest je vodeći uzrok stečenih srčanih oboljenja kod dece i odraslih u SAD. Bolest je prvi put opisao u Japanu pedijatar Tomisaku Kavasaki 1967. godine.

Prvi simptom Kavasakijeve bolesti obično je iznenadna groznica koja traje nekoliko dana. Bolest može izazvati i osip, otok na rukama i stopalima, crvene oči, otečene limfne čvorove i druge simptome. Naučnici pretpostavljaju da je Kavasakijeva bolest izazvana virusnom infekcijom, ali njen tačan uzrok još nije poznat.

Standardni režim lečenja Kavasakijeve bolesti je početna runda intravenoznog imunoglobulina (IVIG), koji treba da ojača imuni sistem tela, i visoke do umerene doze aspirina za rešavanje akutne upale, praćene niskom dozom aspirina za antitrombocitni efekat zgrušavanja krvi.

U prethodnim studijama, naučnici kao što su Arditi i kolege su izvestili da grupa proteina uključenih u inflamatorni odgovor tela pod nazivom interleukin-1 može doprineti oštećenju srca i krvnih sudova dece sa Kavasakijevom bolešću.

Arditi i kolege su izvestili da dva inflamatorna molekula, IL-1α i IL-1β, koji signaliziraju preko receptora interleukina-1, izazivaju oštećenje srca i formiranje aneurizme kod laboratorijskih miševa sa bolešću sličnom Kavasakiju. Takođe su otkrili da tretmani koji deluju protiv IL-1 molekula ili protiv receptora interleukina-1 mogu sprečiti formiranje lezija koronarne arterije. Njihov rad je doveo do kliničkih ispitivanja koja uključuju tretman zvan anakinra, koji potiskuje i blokira funkciju receptora interleukina-1.

U svojoj najnovijoj studiji, istraživači opisuju interakcije između trombocita i monocita, koji su vrsta belih krvnih zrnaca. Tri klase ćelija koje cirkulišu u krvi su bela krvna zrnca, crvena krvna zrnca i trombociti.

Da bi došli do ovih nalaza, Arditi i njegove kolege analizirali su uzorke krvi dece sa Kavasakijevom bolešću i otkrili da su geni uključeni u aktivaciju trombocita češće prekomerno izraženi tokom intenzivnih faza bolesti.

Istraživači su takođe proučavali laboratorijske miševe sa upaljenim krvnim sudovima nalik Kavasakiju i primetili povećan broj trombocita. Pored toga, primetili su formiranje agregata monocita i trombocita (MPA), koji se javljaju kada se trombociti vežu za monocite. Poznato je da trombociti i MPA povećavaju proizvodnju interleukina-1.

„Verovatno je da MPA pojačavaju proizvodnju IL-1β i na taj način stimulišu upalu koja uzrokuje vaskularno oštećenje“, rekao je dr Magali Noval Rivas, pomoćnik direktora Centra za istraživanje infektivnih i imunoloških bolesti i docent pedijatrije i biomedicinskih nauka u Cedars-Sinai, i drugi viši autor studije na Cedars-Sinai.

Istraživači su primetili da su laboratorijski miševi sa bolešću sličnom Kavasakiju i većim brojem MPA takođe imali povećane formacije IL-1β i verovatnije je da imaju vaskularne lezije. Kada su istraživači koristili određene lekove da iscrpe trombocite kod miševa, što je dovelo do manjeg formiranja MPA, težina upale krvnih sudova i lezija su se smanjile.

„Ovi nalazi podržavaju strategiju koja uključuje terapiju za blokiranje formiranja MPA, posebno kod dece čija tela ne reaguju na IVIG, i na kraju naglašavaju važnost anti-IL-1 terapija kod pacijenata sa Kavasakijevom bolešću“, rekao je Arditi, koji je takođe predsedavajući GUESS?/Fashion Industries Guild u Communiti Infectious Health Centre i Idariaim. „MPA bi takođe mogli poslužiti kao potencijalni marker ozbiljnosti bolesti koji bi mogao pomoći u prilagođavanju intenziteta tretmana.“

Drugi istraživači Cedars-Sinai uključeni u studiju su Ioungho Lee, Ph.D.; Nobuiuki Nosaka, MD, Ph.D.; Masanori Abe, MD, Ph.D.; Daisi Martinon; Malcolm Lane; Debbie Moreira; Shuang Chen, MD, Ph.D.; i Rebecca A. Porritt, Ph.D.

„Ova studija i druge studije iz Arditija i kolega postavljaju temelje za značajno drugačiji pejzaž lečenja za decu sa Kavasakijevom bolešću“, rekao je Ophir Klein, MD, dr.

Arditi i kolege nastavljaju da proučavaju procese uključene u razvoj kardiovaskularnih lezija kod Kavasakijeve bolesti i potencijalne načine blokiranja MPA i IL-1 puteva.