COVID-19 može izazvati upalu koja rezultira gubitkom kostiju, većim rizikom od preloma

COVID-19 može izazvati upalu koja rezultira gubitkom kostiju, većim rizikom od preloma

Studija UC Davis Health koja je proučavala akutni gubitak koštane mase kod miševa koji su imali COVID-19 pokazala je da infekcija SARS-CoV-2 može izazvati značajne promene u strukturi kostiju. Studija, objavljena u Journal of Orthopedic Research, prva je koja sugeriše da ljudi sa COVID-19 mogu imati dugotrajne ortopedske probleme, kao što su smanjena koštana masa, povećan rizik od preloma i druge muskuloskeletne komplikacije.

„Naša studija pruža direktne dokaze da infekcija SARS-CoV-2 dovodi do akutnog gubitka kostiju, povećanog broja koštanih ćelija osteoklasta i tanjih ploča rasta“, rekao je viši autor studije Dominik Haudenšild, profesor emeritus na Odeljenju za ortopedsku hirurgiju na UC Davis Health.

U studiji, miševi koji su imali COVID-19 pokazali su značajan gubitak kostiju. Ovaj gubitak je smanjio mehaničku čvrstoću kosti i povećao rizik od preloma. Ako dođe do sličnog gubitka koštane mase kod ljudskih pacijenata nakon oporavka od COVID-19, to bi moglo dovesti do dugoročnog — čak i trajnog — povećanog rizika od preloma zbog krhkih kostiju. Ovo je posebno tačno kod starijih pacijenata.

Prelomi krhkosti su prelomi koji se dešavaju usled manje traume, kao što je kada osoba padne sa visine ili manje. Studija je sugerisala da veći rizik od preloma krhkosti može biti jedan od nedovoljno prijavljenih simptoma COVID-19 na duge staze.

„Ova studija ima duboke kliničke implikacije“, rekao je R. Lor Randall, profesor i predsednik Odeljenja za ortopedsku hirurgiju. „Mišićno-skeletne posledice COVID-a možda nisu prvo medicinsko pitanje koje pada na pamet kada se pomisli na pandemiju. Ipak, mnogi ljudi pate od krhkih kostiju i COVID ih može izložiti još većem riziku od preloma.“

Studija je ispitala strukturu kostiju miševa zaraženih SAR-CoV-2 (12 mužjaka i 12 ženki) i neinficiranih (četiri mužjaka i četiri ženke). Takođe je izmerio virusno opterećenje koronavirusom kod zaraženih miševa pomoću briseva grla od 1, 2 i 3 dana nakon infekcije i u njihovom mozgu i plućima.

Istraživači su takođe procenili da li je protein povezan sa infekcijom SARS-CoV-2 otkriven u tkivima zgloba. Njegovo prisustvo bi ukazivalo da je SARS-CoV-2 stigao do ovih tkiva i inficirao različite tipove ćelija. Otkrili su da su tkiva kostiju i zglobova podložna virusnoj infekciji. Protein je identifikovan u ćelijama u vezivnom tkivu zgloba (sinovijum), koštanoj srži i distalnoj femoralnoj ploči za rast. Takođe je pronađen u plućima.

Studija je takođe pokazala da je infekcija SARS-CoV-2 povezana sa značajnim promenama u mikrostrukturi trabekularne kosti kod inficiranih mužjaka i ženki miševa.

„Podaci iz studije su prva potvrda štetnog dejstva infekcije SARS-CoV-2 na kosti, od resorpcije (razgradnje tkiva) do stanjivanja ploče rasta“, rekao je Haudenšild. „To znači da gubitak koštane mase i poremećaji rasta mogu biti ozbiljne komplikacije COVID-19.“

Istraživači su predložili više načina na koje COVID-19 može uticati na kosti. Na primer, virus SARS-CoV-2 pokreće imuni sistem da proizvodi proinflamatorne proteine poznate kao citokini. Ovi citokini mogu dovesti do hiperinflamacije koja može doprineti raznim bolestima kostiju i zglobova.

Dugotrajno mirovanje u krevetu i smanjena fizička sposobnost mogu dovesti do gubitka koštane mase zbog neupotrebe. Pored toga, pacijenti sa COVID-om koji se leče kortikosteroidima takođe mogu da dožive značajan gubitak koštane mase tokom lečenja.