Vežbanje i kognitivni trening usporavaju razmišljanje

Vežbanje i kognitivni trening usporavaju razmišljanje

Kako stariji ljudi počinju da gube neke od svojih mentalnih sposobnosti, redovno vežbanje može usporiti napredovanje do demencije, pokazuje nova studija.

Sa pet meseci fizičke aktivnosti, mentalne sposobnosti starijih osoba sa takozvanim blagim kognitivnim oštećenjem značajno su se poboljšale, izvještavaju istraživači u Kanadi.

Takođe su otkrili da je kompjuterizovana obuka za poboljšanje pamćenja dodala prednosti vežbanja. Ali uzimanje suplemenata vitamina D nije imalo uticaja na testove razmišljanja i pamćenja.

„Ne postoji lek za demenciju, ali izbor načina života može pomoći da se spreči i delimično spreči uticaj starosti i hroničnih bolesti na zdravlje mozga“, rekao je koautor studije Luis Berer. On je neuropsiholog i viši naučnik i direktor EPIC centra na Institutu za srce u Montrealu.

Blago kognitivno oštećenje je srednje stanje između normalnog starenja mozga i rane demencije, primetili su autori studije. Istraživanja su pokazala da je ovo optimalno vreme za sprovođenje preventivnih strategija i rano lečenje.

Za studiju, Berer i njegove kolege su nasumično dodelili 175 muškaraca i žena, prosečne starosti 73 godine, da vežbaju samo tri puta nedeljno; ili vežbanje plus dodaci vitamina D ili kompjuterizovani kognitivni trening, ili oboje tokom 20 nedelja. Doza vitamina D bila je 10.000 IU tri puta nedeljno.

Studija je otkrila da je 20 nedelja aerobnih vežbi i vežbi otpora zajedno sa kompjuterizovanim kognitivnim treningom, koji radi na poboljšanju pamćenja i stava, pokazalo značajno poboljšanje kognicije kod pacijenata sa MCI. Međutim, nije pronađen nikakav značajan efekat dodavanja vitamina D režimu vežbanja, napisali su autori.

„Iako je vežbanje izloženo zbog svog potencijalnog zaštitnog efekta na mozak i sprečavanja demencije, kognitivna stimulacija dodata režimu vežbanja mogla bi da podstakne spoznaju čak i kod starijih osoba koje već doživljavaju kognitivni pad“, rekao je Berer.

Napomenuo je da vežbanje indirektno pomaže u prevenciji i upravljanju hroničnim bolestima poput dijabetesa, visokog krvnog pritiska, gojaznosti i drugih, a sve to utiče na mozak. Direktno, vežbanje povećava protok krvi, uključujući dotok krvi u mozak, poboljšava vaskularnu funkciju i povećava plastičnost mozga.

„U stvari, neke studije su pokazale poboljšani volumen hipokampusa, ključnog regiona za pamćenje na koje utiče rano kada starimo“, rekao je Berer.

Štaviše, nikada nije kasno da počnete da vežbate da biste videli korist. „Naša studija sugeriše da čak i slabe starije osobe mogu imati koristi od tri meseca vežbanja i pokazati kognitivno poboljšanje“, rekao je on.

Dr Edith Burns je profesor medicine i direktor gerijatrije i palijativne medicine na Medicinskom fakultetu Zucker na Univerzitetu Hofstra/Northvell u Manhasetu, N.I.

„Ovo ispitivanje dodaje prilično značajan broj dokaza koji pokazuju da fizička aktivnost smanjuje rizik od razvoja demencije“, rekao je Berns, koji je pregledao studiju.

Iako su pacijenti videli korist od kompjuterizovanog kognitivnog treninga, fizička aktivnost je pružila većinu koristi. „Mislim da je najveći udarac za novac redovna fizička aktivnost“, rekla je ona.

Berns je primetio da čak i najnoviji lekovi koji se reklamiraju za lečenje Alchajmerove bolesti nisu ništa efikasniji od režima redovnih aktivnosti.

Kako vežbanje sprečava ili usporava demenciju nije poznato, rekao je Berns. „Još uvek ne razumemo sve mehanizme, ali svakako imamo veoma jake dokaze da to pruža korist u više oblasti.“

Problem je motivisanje starijih odraslih da vežbaju, rekla je ona.

„Izazov je kako naterati ljude da vežbaju i održavaju to? Kada imate nekoga ko već ima neke kognitivne probleme koji mogu biti veći izazov“, rekao je Berns.

Ali trud je vredan toga: „Vidite relativno smanjenje rizika u nastanku demencije od blizu 40% kod ljudi koji su redovno fizički aktivni“, dodala je ona.

Berns veruje da zdrav način života igra glavnu ulogu u prevenciji demencije u starijoj dobi, možda prevazilazeći uticaj genetike.

„Kako ljudi stare, genetika verovatno ima manje uloge u određivanju bolesti. Navike u načinu života mogu da modifikuju genetski rizik“, rekla je ona.

Burns poziva sve da budu fizički aktivni. „To je stara izreka, iskoristi je ili izgubi.“

Nalazi su objavljeni u časopisu JAMA Network Open.