Potresi mozga neće smanjiti koeficijent inteligencije

Potresi mozga neće smanjiti koeficijent inteligencije

Ako je vaše dete ikada udarilo u glavu na terenu za igru, nova studija ima neke umirujuće vesti: nema dokaza da potres mozga brije poene od dečjeg koeficijenta inteligencije.

Istraživači su otkrili da su u poređenju sa decom i tinejdžerima koji su pretrpeli slomljene kosti ili uganuće gležnjeva, oni sa nedavnim potresom mozga bili jednako dobri na testovima inteligencije do tri meseca nakon povrede glave.

Studija—objavljena 17. jula u Pedijatriji—trebalo bi da ublaži brige mnogih roditelja, kao i mladih ljudi koji su dobili udarac u glavu u sportu, igri ili nesrećama.

Često se pitaju da li će povreda otupiti njihovu mentalnu oštrinu, primetila je vodeći istraživač Ešli Ver, docent psihologije na Državnom univerzitetu Džordžija.

„Ova studija je dobra vest“, rekla je ona.

Potresi mozga su vrsta traumatske povrede mozga, koja se javlja kada se mozak gura oko lobanje. To može izazvati različite trenutne simptome, kao što su glavobolja, konfuzija, vrtoglavica i opšti osećaj lošeg osećanja.

Dobro je poznato da teža trauma mozga može naštetiti dugoročnom intelektualnom funkcionisanju dece, ali studije su došle do različitih zaključaka kada su u pitanju potresi mozga.

Te studije su, međutim, bile otežane raznim nedostacima, rekao je Ver. Mnogi su bili mali ili su upoređivali decu sa potresom mozga sa vršnjacima koji su bili savršeno zdravi.

To je problem jer deca koja zadobiju potres mozga mogu se razlikovati od svojih vršnjaka na različite načine – možda su impulzivnija ili će verovatno imati problema sa pažnjom, na primer. Osim toga, prošli su kroz stres zbog povrede i isključenja iz svojih uobičajenih aktivnosti.

„Važno je uporediti decu sa potresom mozga sa grupom slične dece“, rekao je Talin Babikijan, klinički neuropsiholog sa Medicinskog fakulteta David Gefen Univerziteta Kalifornije u Los Anđelesu.

To je snaga najnovije studije, kaže Babikian, koji je napisao komentar objavljen sa nalazima.

Ona je rekla da zdravstveni radnici sa iskustvom u lečenju potresa mozga već znaju, kroz to iskustvo, da većina dece sa jednim, nekomplikovanim potresom mozga dobro prolazi.

Problem nastaje, kaže Babikian, kada tinejdžer sa potresom mozga sedi kod kuće i gugla i naiđe na jednu studiju koja sugeriše da neće sve biti u redu. To može izazvati anksioznost i nešto kao samoispunjavajuće proročanstvo.

Kao i Vare, Babikian se nadao da će nova otkrića pomoći da se smiri neki um.

U studiji je učestvovalo 866 dece, uzrasta od 8 do 17 godina, koji su viđeni u hitnoj pomoći u bilo kojoj od sedam bolnica u Sjedinjenim Državama i Kanadi. Ukupno, 566 je zadobilo potres mozga, a 300 je lečeno zbog ortopedskih povreda (uglavnom preloma ili uganuća zglobova).

Sva deca su se vratila na standardne testove inteligencije, bilo tri do 18 dana nakon povrede, ili tri meseca kasnije.

Sve u svemu, Verov tim je otkrio da su deca sa potresom mozga imala slične IK rezultate kao oni sa ortopedskim povredama, u obe vremenske tačke. Prosečni rezultati, u ukupnom IK-u i subtestovima rečnika i rasuđivanja, bili su „dobro unutar“ normalnog opsega u obe grupe sa povredama.

Čak i kada su deca imala istoriju prethodnog potresa mozga ili su imala teže simptome, čini se da to nije štetilo njihovom IK testu, pokazalo je istraživanje.

„Dobra vest je da je malo verovatno da će postojati dugoročni kognitivni problemi kada se potres mozga pravilno leči“, rekao je Babikijan.

Taj menadžment je, napomenula je ona, danas drugačiji nego pre samo 10 godina. Doktori su nekada obično savetovali da se ne radi o fizičkoj ili mentalnoj aktivnosti dok simptomi potresa mozga kod deteta ne prođu.

Ali sada znamo da je povratak u normalan život deo poboljšanja“, rekao je Babikijan.

Uopšteno govoreći, rekla je ona, deca sa direktnim potresom mozga trebalo bi da se olako povlače dan ili dva, a zatim se postepeno vraćaju u svoju rutinu. Iako ne bi trebalo da se vraćaju u sport ili aktivnosti koje bi mogle da izazovu ponovljene povrede glave, lagana vežba – kao što je izvođenje psa u šetnju – je dobra stvar, rekao je Babikian.

Povratak na normalan raspored takođe pomaže u izbegavanju poremećaja spavanja, primetio je Babikian. To je ključno jer je dobar san „glavni deo slagalice u oporavku“, rekla je ona.

Istina je da neka deca imaju simptome koji traju nedeljama do mesecima nakon potresa mozga – kao što su glavobolje, problemi sa koncentracijom ili simptomi depresije.

Ali često, rekao je Babikijan, takvi trajni problemi nisu rezultat samog potresa mozga. Simptomi raspoloženja, na primer, mogu biti posledica poremećaja u svakodnevnom životu deteta ili traume incidenta koji je izazvao povredu glave.

Važno je otkloniti sve dugotrajne simptome, rekao je Babikian, ali ih ne treba automatski pripisivati potresu mozga.