Nezaposlenost i nedovoljna zaposlenost značajni pokretači samoubistava

Nezaposlenost i nedovoljna zaposlenost značajni pokretači samoubistava

Studija koja ispituje brojke o nezaposlenosti i nedovoljnoj zaposlenosti i stopi samoubistava u Australiji otkrila je da su oba bila značajni pokretači smrtnosti od samoubistava između 2004-2016.

Istraživači kažu da nalazi ukazuju na to da ekonomske politike, kao što je Garancija za posao, koja daje prioritet punoj zaposlenosti, treba da budu ključni deo svake sveobuhvatne nacionalne strategije za prevenciju samoubistava.

Prediktivno modeliranje je takođe otkrilo da je procenjenih 9,5 procenata samoubistava prijavljenih u to vreme direktno rezultat nezaposlenosti i nedovoljne zaposlenosti.

Analiza je koristila nacionalne podatke, koji su uključivali broj samoubistava mesečno koje je dao Australijski institut za zdravlje i socijalnu zaštitu, i mesečnu statistiku nezaposlenosti i nedovoljne zaposlenosti iz Australijskog biroa za statistiku.

Period od 13 godina uključuje globalnu finansijsku krizu (sredinom 2007. do početka 2009.) i početak šeme Robodebt (jul 2016.).

Između 2004—2016, procenjeno je da je otprilike 1 od 10 od ukupno 32.331 samoubistva rezultat nedovoljne upotrebe radne snage (3071 samoubistvo ili 9,5 procenata).

1575 samoubistava pripisano je nezaposlenosti (4,9 odsto ukupne smrtnosti od samoubistava). 1496 samoubistava se pripisuje nedovoljnoj zaposlenosti (4,6 odsto)

Studiju, objavljenu u Science Advances, vodili su istraživači iz Centra za mozak i um na Univerzitetu u Sidneju.

Rezultati su u skladu sa epidemiološkim studijama (nezavisnim od ove studije) koje su otkrile da promene od zaposlenja do nezaposlenosti imaju tendenciju da dovedu do značajnog povećanja psihičkog stresa.

„Naše analize pružaju dokaze da su stope nezaposlenosti i nedovoljne zaposlenosti bile značajni pokretači smrtnosti od samoubistava u Australiji u to vreme“, rekao je vodeći istraživač dr Adam Skiner iz Centra za mozak i um.

„Obezbeđivanje adekvatnog zaposlenja za svaku osobu koja traži posao je efikasan način da se smanji ogromna lična i društvena cena namernog samopovređivanja i samoubistva.

Studija je koristila relativno novu analitičku metodu nazvanu konvergentno unakrsno mapiranje da potvrdi uzročne efekte nedovoljne zaposlenosti i nezaposlenosti tokom vremena na samoubilačko ponašanje.

Snaga konvergentnog unakrsnog mapiranja je u tome što omogućava istraživačima da otkriju uzrok i posledicu u složenim sistemima, gde značajna korelacija između varijabli ne ukazuje nužno na uzročnost.

Prediktivno modeliranje je korišćeno za procenu broja samoubistava izazvanih nedovoljnom iskorišćenošću radne snage mesečno.

„Studija potvrđuje da bi visok prioritet u prevenciji samoubistava trebalo da bude puna zaposlenost, posebno pošto se sada suočavamo sa ekonomskom neizvesnošću u Australiji“, rekao je kodirektor Centra za mozak i um, profesor Ijan Hiki AM.

„Sve veća nezaposlenost košta života — posebno među onim najugroženijim grupama.“