Japanski morski mulj priča priču o ljudskom uticaju na Zemlju

Japanski morski mulj priča priču o ljudskom uticaju na Zemlju

Ispod morske vode u japanskom zalivu Bepu leže slojevi naizgled neupadljivog sedimenta i mulja koji pričaju priču o tome kako su ljudi suštinski promenili svet oko sebe.

Lokalitet je među onima koji se razmatraju za označavanje kao „zlatni šiljak“, lokacija koja nudi dokaze o novoj geološkoj epohi koju definiše naša vrsta: antropocen.

Put do slaganja nove ere bio je dug i kontroverzan, a naučnici se godinama prepiru oko toga da li je epoha holocena koja je počela pre 11.700 godina zaista zamenjena novim periodom definisanim ljudskim uticajem na Zemlju.

Ključ za njihovu diskusiju bio je odabir lokacije koja jasno dokumentuje način na koji smo promenili naše okruženje, od kontaminacije plutonijumom iz nuklearnih testova, do zasipanja mikroplastikom.

Dvanaest lokacija širom sveta predloženo je kao zlatne šiljke, uključujući tresetište u Poljskoj, australijski koralni greben i zaliv Bepu nalik basenu u jugozapadnoj japanskoj Oiti.

Michinobu Kuvae, vanredni profesor u Ehime centru za studije morske životne sredine, proučava ovo područje skoro deceniju.

Počeo je sa istraživanjima o tome kako su klimatske promene uticale na riblje populacije, sa slojevima deponovanih ribljih krljušti u sedimentu zaliva koji su nudili tragove o prošlosti.

Tek nedavno je počeo da smatra ovu lokaciju potencijalnim zlatnim šiljkom, s obzirom na mnoge „antropogene otiske prstiju, uključujući veštačke hemikalije i radionuklide, naslagane u sedimentu zaliva“.

Slojevi omogućavaju naučnicima da odrede „precizan datum i nivo granice antropocen-holocen“, rekao je on za AFP.

„Postoje najraznovrsniji antropogeni markeri.

To savršeno očuvanje rezultat je nekoliko jedinstvenih karakteristika, objasnio je Jusuke Jokojama, profesor na Institutu za istraživanje atmosfere i okeana Univerziteta u Tokiju, koji je analizirao uzorke jezgra sa lokacije.

Dno zaliva brzo se spušta od obale, stvarajući bazen koji zarobljava materijal u vodenom stubu i „nekako stvara miso supu“, rekao je on za AFP.

Voda može da uđe, ali se samo vraća na površinu, a nedostatak kiseonika znači da nema organizama koji ometaju sediment ili ometaju naslage.

„To je kao Baumkuchen, torta, hrpa palačinki, i možete prebrojati te palačinke da biste dobili tačnu starost“, dodao je on.

Da bi se lokacija smatrala lokacijom sa zlatnim šiljcima, ona mora da ispuni nekoliko uslova, uključujući da nudi zapise od najmanje prošlog veka, zajedno sa specifičnim „antropogenim signalima“ kao što su testiranje nuklearne bombe, promena ekosistema i industrijalizacija.

Takođe treba da ponudi kompletnu arhivu obuhvaćenog perioda i markere koji omogućavaju naučnicima da identifikuju koji sloj predstavlja koju godinu.

Neki smatraju da je koral dobar kandidat jer raste u slojevima poput stabla drveta i upija elemente rastvorene u vodi, uključujući i tragove nuklearnog testiranja.

Ali ne može da uhvati materijale koji se ne rastvaraju u vodi, poput mikroplastike.

Nasuprot tome, sediment u zalivu Bepu obuhvata sve, od oticanja poljoprivrednog đubriva do naslaga od istorijskih poplava zabeleženih u zvaničnoj dokumentaciji, kao i riblje krljušti i plastiku.

Međutim, prema Kuvaeu i Jokojami, najupečatljivija karakteristika su potpisi iz serije testova nuklearnih bombi sprovedenih preko Tihog okeana od 1946. do 1963. godine.

Testovi su proizveli atmosfersko zračenje koje je bilo globalno uočljivo, ali i direktne potpise koji su registrovani na mestima blizu mesta testiranja.

„Možemo da otkrijemo oboje“, rekao je Jokojama.

„Zato što se zaliv Bepu nalazi nizvodno… možemo identifikovati posebne potpise određenih testova.

Uzorci jezgra prikupljeni iz zaliva Bepu pokazali su vrhove plutonijuma koji su bili u korelaciji sa pojedinačnim nuklearnim testovima i podudarali se sa sličnim nalazima u koralima u obližnjem Išigakiju.

Koja god lokacija bude izabrana kao zlatni šiljak, očekuje se da će Beppu Bai i druge lokacije kandidata ostati važni resursi za razumevanje ljudskog uticaja na Zemlju.

I Kuvae se nada da će zvanična oznaka antropocena biti „zvono upozorenja“ za čovečanstvo.

„Pogoršanje globalnog okruženja, uključujući globalno zagrevanje, brzo napreduje“, rekao je on.

„Bićemo u stanju u kojem se prvobitna sigurna zemlja, jednom izgubljena, više ne može povratiti.“