Mozak usamljenih ljudi radi drugačije, pokazuju novi dokazi

Mozak usamljenih ljudi radi drugačije, pokazuju novi dokazi

Biti okružen ljudima koji ne vide svet baš kao vi povećava rizik da se osećate usamljeno, čak i ako ste im prijatelji.

Neuroimaging testovi na 66 mladih odraslih otkrili su značajne kontraste u načinu na koji mozak usamljenih ljudi obrađuje informacije u poređenju sa njihovim vršnjacima.

Istraživanje sa Univerziteta u Kaliforniji otkrilo je da postoje značajne razlike ne samo između usamljenih i neusamljenih dobrovoljaca, već i između pojedinačnih usamljenika.

„Bilo je iznenađujuće otkriti da su usamljeni ljudi još manje slični jedni drugima“, kaže psiholog Elisa Baek.

Dakle, šta se dešava u mozgu ljudi koji sebe vide kao društveno izolovane? Nedostatak razumevanja može biti veliki deo zašto se neki osećaju odvojeno od drugih, a Baek i kolege su želeli da saznaju više o ovoj vezi.

Svi ćemo verovatno tokom života iskusiti usamljenost, emocionalno stanje kada primetimo jaz između naših željenih i stvarnih odnosa. Usamljenost se često odnosi više na kvalitet naših odnosa nego na njihovu količinu, i utiče na naše zdravlje na više načina.

U svojoj studiji na 66 studenata prve godine koledža starosti od 18 do 21 godine, istraživači su koristili funkcionalnu magnetnu rezonancu (fMRI) da bi videli moždanu aktivnost dok su studenti gledali 14 video klipova.

Sadržaj je trebalo da bude dovoljno angažovan da minimizira razlike u podacima koje proizilaze iz umova učesnika koji lutaju tokom zadatka. Teme u video snimcima kretale su se od sentimentalnih muzičkih spotova do prikaza zabava i sportskih događaja.

Učesnici su ispunili UCLA skalu usamljenosti, samoprocenu za merenje njihovog osećanja usamljenosti i društvene izolacije, i bili su podeljeni u dve grupe na osnovu rezultata: usamljeni i „neusamljeni“ (oni koji ne doživljavaju usamljenost).

Baek i tim analizirali su kako je 214 različitih regiona mozga reagovalo tokom vremena na stimulanse u video snimcima, upoređujući aktivnosti između različitih pojedinaca u svakoj regiji mozga kako bi videli koliko su njihovi odgovori slični ili različiti.

Dok su neusamljeni ljudi bili manje-više slični neurološki, pojedinci sa visokim nivoom usamljenosti, bez obzira na to koliko prijatelja imaju, imali su veće šanse da imaju jedinstvene reakcije mozga.

„Naši rezultati sugerišu da usamljene osobe obrađuju svet na način koji nije sličan njihovim vršnjacima i jedni drugima“, pišu Baek i kolege u svom objavljenom radu, „što može doprineti smanjenom osećaju razumevanja koji često prati usamljenost. “

Konkretno, razlike u neuronskim odgovorima između usamljenih ljudi i njihovih vršnjaka bile su jasne u regionima mreže u podrazumevanom režimu, gde su slični odgovori povezani sa zajedničkim perspektivama i subjektivnim razumevanjem. Usamljenost je takođe bila povezana sa nižim sličnostima u regionima uključenim u sistem nagrađivanja mozga.

Kada su uzeli u obzir demografsku sličnost, stvarnu društvenu izolaciju i prijateljstva među pojedincima, ovi odnosi su i dalje postojali.

Nije jasno da li je jedinstvena obrada kod usamljenih ljudi uzrok ili rezultat njihove usamljenosti, ali nedostatak zajedničkog razumevanja će sigurno uticati na odnose koje ljudi mogu izgraditi.

„Činjenica da ne nalaze zajedničko sa usamljenim ili bez usamljenih ljudi im dodatno otežava postizanje društvene veze“, kaže Baek.

Biti usamljen može biti užasno i nije uvek očigledno onima oko nas. Taj osećaj nepovezanosti može potpuno da pokvari mentalno i fizičko zdravlje.

Nadamo se da će dalja istraživanja mogu otkriti kako pomoći usamljenim ljudima da se osećaju povezanije i razumljivije.