Nedostatak sna smanjuje kognitivne prednosti fizičke aktivnosti

Nedostatak sna smanjuje kognitivne prednosti fizičke aktivnosti

Redovna fizička aktivnost može zaštititi od kognitivnog pada kako starimo, ali ovaj zaštitni efekat može biti smanjen za ljude koji ne spavaju dovoljno, prema novoj studiji istraživača UCL.

Studija, objavljena u The Lancet Healthi Longeviti, bavila se kognitivnim funkcijama tokom 10 godina kod 8.958 ljudi starih 50 i više godina u Engleskoj. Istraživački tim je istraživao kako različite kombinacije navika spavanja i fizičke aktivnosti mogu uticati na kognitivne funkcije ljudi tokom vremena.

Otkrili su da su ljudi koji su bili fizički aktivniji, ali su spavali kratko – manje od šest sati u proseku – imali brži kognitivni pad u celini, što znači da je posle 10 godina njihova kognitivna funkcija bila ekvivalentna vršnjacima koji su radili manje fizičke aktivnosti.

Vodeći autor dr Mikaela Blumberg (UCL Institut za epidemiologiju i zdravstvenu zaštitu) rekla je: „Naša studija sugeriše da nam je potrebno dovoljno sna da bismo ostvarili pune kognitivne prednosti fizičke aktivnosti. To pokazuje koliko je važno uzeti u obzir san i fizička aktivnost zajedno kada se razmišlja o kognitivnom zdravlju“.

„Prethodne studije koje su ispitivale kako san i fizička aktivnost mogu da se kombinuju da utiču na kognitivne funkcije su prvenstveno bile poprečne – fokusirale su se samo na snimak u vremenu – i bili smo iznenađeni da redovna fizička aktivnost možda nije uvek dovoljna da se suprotstavi dugoročnim efektima. nedostatak sna na kognitivno zdravlje.“

Studija je pokazala, u skladu sa prethodnim istraživanjem, da su spavanje između šest i osam sati noću i viši nivoi fizičke aktivnosti povezani sa boljom kognitivnom funkcijom.

Oni koji su bili fizički aktivniji takođe su imali bolju kognitivnu funkciju bez obzira na to koliko dugo su spavali na početku studije. Ovo se promenilo tokom perioda od 10 godina, sa više fizički aktivnih osoba koje kratko spavaju (manje od šest sati) koje doživljavaju brži kognitivni pad.

Ovaj brzi pad važio je za one u 50-im i 60-im godinama u ovoj grupi, ali za starije učesnike (starosti od 70 i više godina) činilo se da su kognitivne prednosti vežbanja zadržane, uprkos kratkom snu.

Koautor profesor Andrev Steptoe (Institut za epidemiologiju i zdravstvenu zaštitu UCL) rekao je: „Važno je identifikovati faktore koji mogu zaštititi kognitivne funkcije u srednjem i kasnijem životu jer mogu poslužiti da produže naše kognitivno zdrave godine, a za neke ljude , odložiti dijagnozu demencije.“

„Svetska zdravstvena organizacija već identifikuje fizičku aktivnost kao način održavanja kognitivnih funkcija, ali intervencije takođe treba da uzmu u obzir navike spavanja kako bi se maksimizirale dugoročne koristi za kognitivno zdravlje.

Za studiju, istraživači su koristili podatke iz engleske longitudinalne studije starenja (ELSA), nacionalno reprezentativne kohortne studije engleske populacije. Učesnicima je postavljeno pitanje koliko dugo spavaju prosečne nedelje i podeljeni su u tri grupe spavanja: kratko (manje od šest sati), optimalno (šest do osam sati) i dugo (više od osam sati).

Takođe su dobili bodov na osnovu učestalosti i intenziteta fizičke aktivnosti koju su sami prijavili i podeljeni u dve grupe: fizički aktivniji (najviša trećina strelaca) i manje fizički aktivni (ostale dve trećine). Kognitivna funkcija je procenjena na osnovu epizodnog testa pamćenja (traženje od učesnika da se prisete liste od 10 reči, odmah i nakon odlaganja) i testa verbalne tečnosti (od učesnika se traži da imenuju što više životinja za minut) .

Istraživači su se prilagodili brojnim zbunjujućim faktorima, kao što su učesnici koji su ranije radili isti kognitivni test i stoga će verovatno biti bolji. Takođe su isključili osobe sa dijagnozom demencije koje su sami prijavili i one čiji su rezultati testa ukazivali na kognitivno oštećenje, tako da promene ponašanja povezane sa pretkliničkom Alchajmerovom bolešću (kao što je poremećaj sna) nisu slučajno uticale na rezultate.

U pogledu ograničenja studije, istraživači su se oslanjali na učesnike koji su sami prijavili trajanje sna i fizičku aktivnost. Sledeći koraci, kažu istraživači, mogu biti ponavljanje rezultata u različitim populacijama studija, ispitivanje više kognitivnih domena i više domena kvaliteta sna i korišćenje objektivnih mera kao što je nosivi uređaj za praćenje fizičke aktivnosti.