Poboljšano ortopedsko zdravlje ne znači nužno i poboljšanje mentalnog zdravlja

Poboljšano ortopedsko zdravlje ne znači nužno i poboljšanje mentalnog zdravlja

Bol od povređenih leđa, ramena ili kuka može učiniti da se osoba oseća frustrirano, uznemireno ili čak depresivno. Mnogi u zdravstvu mogu pretpostaviti da se mentalno zdravlje, kada takve povrede zarastu, takođe poboljšava. Ali nova studija koju su vodili istraživači sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Vašingtonu u Sent Luisu ukazuje na to da se dugoročno, simptomi depresije i anksioznosti često ne povlače kada se fizički bol kod ortopedskog pacijenta poboljša.

Istraživači su proučavali deidentifikovane podatke iz medicinskih karata više od 11.000 pacijenata lečenih u ortopedskim klinikama Univerziteta Vašington u periodu od skoro sedam godina. Otkrili su da su se simptomi anksioznosti poboljšali samo kada je pacijent imao značajna poboljšanja fizičke funkcije – ali da čak ni značajna poboljšanja fizičke funkcije nisu bila povezana sa značajnim poboljšanjima depresije. Studija je objavljena u časopisu JAMA Netvork Open.

„Želeli smo da saznamo da li pacijenti imaju manje simptoma anksioznosti i depresije kako se fizička funkcija poboljšava, a bol smanjuje“, rekla je viši autor Ebi L. Čeng, MD, docent ortopedske hirurgije. „Odgovor je da uglavnom nemaju.“

Svaki ortopedski pacijent koji se leči na klinikama Univerziteta u Vašingtonu dobija tabletu prilikom prijave sa brojnim pitanjima o tome da li njihovi ortopedski problemi ometaju njihov život. Lista uključuje pitanja kao što su: „U proteklih sedam dana, koliko je bol ometao vašu sposobnost da obavljate kućne poslove?“ i „Koliko je bol otežavao zaspati u proteklih sedam dana?“ Upitnik se takođe pita o mentalnom zdravlju i dobrobiti svake osobe.

„Naš cilj je da lečimo osobu, a ne samo da popravimo kuk ili koleno, a fizički problemi su povezani sa raspoloženjem i anksioznošću, čak i sa depresijom“, rekao je Čeng. „Pacijenti imaju mnogo toga i teško je pružiti dobru negu bez uzimanja u obzir velike slike.“

Analizirajući odgovore na upitnike, Chengov tim je otkrio da se tokom skoro sedam godina mentalno zdravlje ljudi sa ortopedskim problemima nije nužno poboljšalo kada su se njihovi fizički simptomi poboljšali.

„Neke studije su otkrile da kada lečite pacijente zbog specifičnog mišićno-skeletnog problema – možda ih ispitujete pre i posle operacije zamene kuka – neki simptomi mentalnog zdravlja će se takođe poboljšati, barem kratkoročno“, objasnio je Čeng.

„Ali gledajući tokom nekoliko godina, nismo videli ta poboljšanja. Pacijenti mogu biti manje anksiozni šest meseci nakon operacije, ali pet godina kasnije priča može biti veoma drugačija. Ti simptomi anksioznosti se često vraćaju, iako se možda fokus anksioznosti više nije povezan sa pacijentovim kukom ili drugim ortopedskim problemom.“

Čeng je rekla da je donekle iznenađena nalazima, jer je opšte mišljenje u ortopediji dugo bilo da kada se fizičko zdravlje poboljša, poboljšaće se i mentalno zdravlje. Ali rekla je da u svojoj praksi često viđa ljude čije se fizičko zdravlje poboljšalo – ali bez dramatičnih poboljšanja mentalnog zdravlja.

„Ono što mi je bilo zanimljivo je da se anksioznost pacijenata donekle smanjila u slučajevima kada su pacijenti doživeli primetna poboljšanja fizičkog zdravlja, ali se depresija nije poboljšala u mnogim takvim slučajevima“, rekla je ona.

„Kao lekari, ono do čega nam je zaista stalo je kako se pacijenti osećaju. Jedan pacijent bi mogao biti srećan jer sada može da hoda milju, i to je dobro. Ali drugi pacijenti koji mogu da hodaju milju možda neće biti srećni jer više ne mogu trčite maratone, a to nije dobro. Percepcije pacijenata o njihovom blagostanju su ono što je zaista važno, a ono se ne mora nužno poboljšati kada se bol smanji i fizička funkcija poboljša.“